Idi na sadržaj

Fallout (igra)

Nepregledano
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Fallout (igra)
Razvijač(i)Interplay Productions
Izdavač(i)Interplay Productions
Producent(i)Tim Cain
Dizajner(i)Christopher Taylor
Programer(i)Tim Cain
Chris Jones
UmjetnikLeonard Boyarsky
Jason D. Anderson
Gary Platner
PisacMark O'Green
Kompozitor(i)Mark Morgan
SerijalFallout
PlatformaMS-DOS, Windows, Mac OS, Mac OS X
Datum(i) objaveMS-DOS, Windows
Sjeverna Amerika: 10. oktobar 1997.
Evropa: 1997.
Mac OS
Sjeverna Amerika: 1997.
Mac OS X
Svijet: 2002.
ŽanrRPG

Fallout (poznat i kao Fallout: A Post Nuclear Role Playing Game) je RPG videoigra iz 1997. godine, koju je razvio i izdao Interplay Productions. Smještena je u sredinu 22. vijeka u postapokaliptični i retrofuturistički svijet, decenijama nakon globalnog nuklearnog rata između Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Protagonista igre, Stanovnik Trezora (Vault Dweller), živi u podzemnom nuklearnom skloništu. Igrač mora istražiti okolnu pustoš kako bi pronašao kompjuterski čip koji može popraviti pokvareni sistem za snabdijevanje vodom u Trezoru. Tokom igre, igrač komunicira s drugim preživjelima, od kojih mu neki daju zadatke (questove), te se upušta u poteznu borbu.

Tim Cain je počeo raditi na Falloutu 1994. godine. Igra je prvobitno konceptualizirana na osnovu sistema igranja uloga GURPS, ali nakon što se izdavač GURPS-a, Steve Jackson Games, usprotivio količini nasilja u igri, Cain i dizajner Christopher Taylor kreirali su novi sistem za prilagođavanje likova, nazvan S.P.E.C.I.A.L. Interplay isprva nije posvećivao veliku pažnju igri, ali je na kraju uložio oko 3 miliona dolara i zaposlio do trideset ljudi na njenom razvoju. Interplay je smatrao Fallout duhovnim nasljednikom svoje RPG igre Wasteland iz 1988. godine, a umjetnička inspiracija crpljena je iz književnosti i medija 1950-ih godina, koji su simbolizirali Atomsko doba, kao i iz filmova Pobješnjeli Max (Mad Max) i Dječak i njegov pas (A Boy and His Dog). Zadaci su namjerno napravljeni tako da budu moralno dvosmisleni. Nakon tri i po godine razvoja, Fallout je izdat u Sjevernoj Americi u oktobru 1997. godine.

Fallout je dobio priznanja kritičara zbog svog otvorenog gameplaya, sistema likova, zapleta i postavke svijeta. Osvojio je nagradu "RPG igra godine" od strane GameSpota i časopisa Computer Games Magazine, a bio je nominovan i od strane Akademije interaktivnih umjetnosti i nauka (AIAS) na dodjeli Spotlight nagrada. Fallout je ostvario i komercijalni uspjeh, prodavši više od pola miliona primjeraka širom svijeta. Često se uvrštava među najbolje videoigre svih vremena, a zaslužan je za obnavljanje interesa potrošača za žanr RPG igara. Izrodio je izuzetno uspješnu Fallout franšizu, čija je prava 2007. godine otkupila kompanija Bethesda Softworks.

Gameplay

[uredi | uredi izvor]

Stvaranje lika

[uredi | uredi izvor]

Fallout je RPG videoigra. Igrač počinje odabirom jednog od tri unaprijed napravljena lika ili kreiranjem lika sa vlastitim postavkama atributa.[1] Protagonista, poznat kao Stanovnik Trezora (Vault Dweller), ima sedam primarnih statistika koje igrač može prilagoditi: snaga (Strength), percepcija (Perception), izdržljivost (Endurance), harizma (Charisma), inteligencija (Intelligence), agilnost (Agility) i sreća (Luck), što čini akronim S.P.E.C.I.A.L.[2] Svaka statistika se kreće od jedan do deset, pod uslovom da njihov zbir ne prelazi 40.[3] Dva dodatna elementa koja se biraju prilikom stvaranja lika su vještine (skills) i osobine (traits).[4] Svih 18 vještina predstavljaju naučene sposobnosti, a njihova efikasnost je izražena u procentima. Početna efikasnost zavisi od primarnih statistika, ali igrač može izabrati tri "označene" (tagged) vještine koje dobijaju početni bonus od 20%.[5] Osobine su kvaliteti lika koji donose i pozitivne i negativne efekte; igrač može izabrati do dvije osobine sa liste od šesnaest.[6][7] Tokom igranja, igrač skuplja iskustvene poene kroz razne akcije. Prikupljanjem poena, igrač podiže nivo svog lika i dobija određeni broj poena za unapređenje vještina.[4] Svaka tri (ili četiri, ukoliko se izabere osobina "Skilled") nivoa, igrač može izabrati posebnu sposobnost, poznatu kao "perk" (pogodnost).[8] Postoji ukupno 48 perkova (plus dva dodatna koja se dobijaju nošenjem specifičnog oklopa) i svaki ima preduslove koji se moraju ispuniti. Na primjer, perk "Prijatelj životinja", koji sprječava napade životinja, zahtijeva da igrač bude barem deveti nivo, ima inteligenciju pet ili višu, te vještinu preživljavanja u divljini od najmanje 25%.[9]

Istraživanje i borba

[uredi | uredi izvor]

U Falloutu, igrač istražuje svijet igre iz trimetrijske perspektive (često zvane izometrijska) i komunicira sa NPC likovima (non-player characters). Likovi se razlikuju po količini teksta; neki izgovaraju kratke poruke, dok drugi daju opsežne dijaloge. Najvažniji likovi su tokom razgovora animirani pomoću 3D modela, poznatih kao "govoreće glave" (talking heads).[6][10] Igrač može razmjenjivati robu s drugim likovima (barter) ili kupovati potrepštine koristeći čepove od Nuka-Cole (bottle caps) kao valutu.[11] Igra nudi i pratioce koje igrač može regrutovati za pomoć u istraživanju i borbi, iako ih igrač ne može direktno kontrolisati.[6]

Postoje tri glavna zadatka (questova) čije je rješavanje obavezno, a posljednja dva se otkrivaju nakon završetka prvog. Prvi glavni zadatak ima vremensko ograničenje od 150 dana u igri; ako ga igrač ne izvrši u tom roku, igra se završava porazom (Game Over).[12][13][14] Neki likovi daju sporedne zadatke; rješavanjem istih, igrač dobija iskustvene poene i povremeno nagradu u vidu novca i/ili predmeta.[4][12] Igrač koristi "PIP-Boy 2000", prijenosni elektronski uređaj, za praćenje svih aktivnih zadataka.[15] Mnogi zadaci imaju višestruka rješenja; često se mogu završiti putem diplomatije, borbe ili šuljanja, a neki omogućavaju nekonvencionalna rješenja suprotna originalnoj narudžbi.[16] Na osnovu načina na koji su riješili zadatke, igrači mogu zaraditi ili izgubiti poene karme (reputacije), što direktno utiče na to kako ih drugi likovi tretiraju.[6] Potezi igrača diktiraju budući razvoj priče, opcije u igri, kao i sami završetak igre.[12][17][4]

Borba je potezna (turn-based) i koristi sistem akcionih poena (action points). Broj dostupnih poena zavisi od perkova i agilnosti lika. Tokom svakog poteza, igrač može izvesti višestruke akcije dok mu ne ponestane akcionih poena.[18] Različite akcije poput napadanja, kretanja, punjenja oružja, interakcije s objektima i otvaranja inventara troše različit broj poena.[19] Igrač može brzo mijenjati dva opremljena oružja,[20] te nabaviti raznovrstan arsenal,[12] od kojih mnoga omogućavaju ciljanje specifičnih dijelova tijela neprijatelja.[21] Sva oružja imaju jedan ili dva tipa napada; npr. hladna oružja (za borbu prsa u prsa) imaju mogućnost zamaha (swing) ili uboda (thrust), dok automatsko vatreno oružje ima opciju rafalne paljbe. Ako igrač nema opremljeno oružje, može udarati šakama ili nogama.[22]

Priča

[uredi | uredi izvor]

Postavka

[uredi | uredi izvor]

Dana 23. oktobra 2077. godine, svjetski nuklearni rat između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, izazvan globalnim sukobom oko oskudnih resursa, devastirao je planetu i uništio modernu civilizaciju. Događaji u igri Fallout odvijaju se skoro vijek kasnije, 2161. godine, i prate Stanovnika Trezora (Vault Dweller), čovjeka rođenog i odraslog u Trezoru 13 (Vault 13), jednom od mnogobrojnih visoko-tehnoloških podzemnih skloništa izgrađenih za zaštitu preživjelih.[23][24][12] Oni koji su ostali na površini preživljavaju skupljajući ostatke starog svijeta.[12]

Trezor 13 nalazi se duboko ispod planina južne Kalifornije.[12] Stanovnik Trezora može istraživati veća naselja uključujući Junktown, koji je rastrzan sukobom između lokalnog šerifa Killiana Darkwatera (glas mu daje Richard Dean Anderson) i kriminalca Gizma (Jim Cummings); zatim "The Hub", užurbani trgovački grad; te Necropolis, grad koji su osnovali Ghoulovi (ljudi strahovito mutirani uslijed radijacije) na ruševinama nekadašnjeg Bakersfielda, za koje se ispostavlja da su bivši stanovnici Trezora 12.[23] Putovanje Stanovnika Trezora ga također dovodi u kontakt s različitim frakcijama, uključujući Bratstvo čelika (Brotherhood of Steel), kvazi-religijski vojni red posvećen pronalasku i obnovi predratne tehnologije;[23][25] Djecu Katedrale (Children of the Cathedral), optimistični vjerski kult;[26] te armiju virtualno besmrtnih humanoida otpornih na radijaciju poznatih kao Super mutanti (Super Mutants), koje predvodi groteskno biće pod imenom "Gospodar" (The Master).[23]

Likovi

[uredi | uredi izvor]

Igrač kontroliše Stanovnika Trezora koji je poslan u Pustoš (Wasteland) kako bi spasio svoj dom. Lik se može prilagoditi ili bazirati na jednom od tri unaprijed kreirana lika: Albertu Coleu, pregovaraču i harizmatičnom lideru sa pravnim obrazovanjem; Nataliji Dubrovhsky, talentovanoj akrobatkinji i inteligentnoj unuci ruskog diplomate iz predratnog sovjetskog konzulata u Los Angelesu; te Maxu Stoneu, najvećem čovjeku u Trezoru, poznatom po ogromnoj snazi, izdržljivosti i nedostatku inteligencije.[27] Ova tri lika predstavljaju diplomatski, prevarantski ili borbeni pristup igri.[8] Iako lik može biti muško ili žensko, u kanonu serijala Stanovnik Trezora je muškarac.[28][29]

Četiri pratioca koje igrač može regrutovati su: Ian, plaćenik iz Shady Sandsa;[30] Tycho, pustinjski rendžer;[28] Dogmeat, neumorni i odani pas;[31] i Katja, članica organizacije "Sljedbenici Apokalipse" (Followers of the Apocalypse).[32] Ostali ključni likovi uključuju Vault Boya, maskotu korporacije Vault-Tec koja je izgradila Trezore;[33] Killiana Darkwatera, gradonačelnika, šerifa i trgovca u Junktownu;[18][34] te Gospodara (glasovi Jim Cummings i Kath Soucie), vođu Super mutanata i glavnog antagoniste igre.[35][36]

Radnja

[uredi | uredi izvor]

U Trezoru 13 kvari se Vodeni čip, esencijalna računarska komponenta zadužena za recikliranje i crpljenje vode. S obzirom na to da će rezerve vode presušiti za samo 150 dana, Nadzornik (Overseer) zadužuje Stanovnika Trezora da pronađe zamjenski čip. Opremljen PIP-Boyem 2000 i skromnom opremom, on napušta Trezor 13 i kreće prema najbližem skloništu, Trezoru 15, ali otkriva da je napušteno i u ruševinama.[37] Stanovnik Trezora zatim detaljno istražuje Pustoš i konačno pronalazi zamjenski čip ispod grada Necropolisa, u uništenom Trezoru 12.

Nakon povratka, sistem za vodu biva popravljen. Ipak, Nadzornik postaje ozbiljno zabrinut zbog izvještaja o brojnim mutantima u Pustoši. Smatrajući da su mutacije previše rasprostranjene i ekstremne da bi bile prirodna pojava, daje Stanovniku Trezora novi zadatak: pronaći i uništiti izvor mutacija. Informacije otkrivaju da ljude otimaju i pretvaraju u Super mutante izlaganjem virusu "Forced Evolutionary Virus" (F.E.V.) u vojnoj bazi Mariposa. Mutante predvodi Poručnik (Lieutenant), inteligentni kibernetički poboljšani mutant, koji prima naređenja direktno od Gospodara (The Master). Gospodarov krajnji plan je pretvoriti cjelokupno čovječanstvo u Super mutante i tako stvoriti jedno "ujedinjeno" društvo (Unity). Frakcija "Djeca Katedrale" zapravo je kult pod kontrolom Gospodara, namijenjen mirnom potčinjavanju ljudi.

Da bi zaustavio mutacije, igrač mora uništiti rezervoare s virusom u bazi Mariposa i eliminisati Gospodara (redoslijed rješavanja je prepušten igraču).[11] Da bi ubio Gospodara, igrač ulazi u katedralu kulta, spušta se u skriveni prototip Trezora ispod nje i suočava se s njim. Igrač ga može ubiti u borbi, uvjeriti ga da je njegov plan osuđen na propast jer su Super mutanti sterilni, ili jednostavno aktivirati samouništenje katedrale.[35] Kada se pobjedonosno vrati u Trezor 13, Nadzornik mu zabranjuje povratak unutra. Bojeći se da su ga iskustva promijenila i da će njegove herojske priče natjerati druge stanovnike da napuste sigurnost Trezora, Nadzornik ga teška srca protjeruje nazad u Pustoš.[38] Igra završava prikazom dugoročnih posljedica svih igračevih izbora na društva i naselja koja je susretao tokom putovanja.[39]

Također, postoji alternativni završetak ako se igrač odluči pridružiti Gospodaru. U tom slučaju, lik biva ubačen u F.E.V. virus, pretvoren u Super mutanta, nakon čega predvodi vojsku na Trezor 13 i masakrira sve njegove stanovnike, što igrač posmatra kroz sigurnosne kamere.

Razvoj

[uredi | uredi izvor]
Tim Cain (uslikan 2010.) bio je kreator, producent i jedan od programera igre Fallout.

Razvoj na Falloutu započeo je početkom 1994. godine.[40][41] U početku, kompanija Interplay mu nije posvećivala puno pažnje,[42] i tokom prvih šest mjeseci programer Tim Cain je radio potpuno sam. Cain je vremenom dobijao pomoć drugih zaposlenika u njihovo slobodno vrijeme.[41] Razvojni tim, predvođen Cainom, dizajnerom Christopherom Taylorom i art direktorom Leonardom Boyarskyjem,[28] dostigao je broj od 15 ljudi 1995. godine. Naredne godine, producent Feargus Urquhart regrutovao je dodatne radnike, povećavši tim na 30 članova.[41] Cain je ovaj tim nazvao "nevjerovatnim" zbog njihove ogromne posvećenosti,[43] dok je Urquhart rad pod krovom Interplaya opisao kao "jedva kontrolisani haos".[44]

Radni naslov igre, Vault-13: A GURPS Post-Nuclear Role-Playing Game, odbačen je kao neadekvatan. Razmatran je naziv Armageddon, ali je to ime već bilo zauzeto za drugi projekat (koji je kasnije otkazan).[28] Predsjednik kompanije, Brian Fargo, tada je predložio naslov Fallout.[41] Razvojni tim je kao glavnu muzičku temu želio koristiti pjesmu "I Don't Want to Set the World on Fire" grupe the Ink Spots, ali ih je spriječio problem s autorskim pravima, te su iskoristili drugu pjesmu iste grupe – "Maybe".[28][45][46] Razvoj je zvanično završen 1. oktobra 1997. godine,[47] nakon tri i po godine i utrošenih oko 3 miliona dolara.[48][49]

Pogon i dizajn

[uredi | uredi izvor]
Render koji oponaša "izometrijski" prikaz u Falloutu sa heksagonalnom mrežom.

Fallout je započeo kao engine za igre koji je Cain razvijao u slobodno vrijeme, baziran na sistemu Generic Universal RolePlaying System (GURPS). Razvoj je ubrzan nakon što je Cain uspio ubijediti Farga u veliki potencijal projekta,[50][51] a Interplay je 1994. i formalno kupio prava za GURPS licencu.[52] Prvi prototip igre završen je iste godine.[53]

Ekipa je razmatrala opciju da igru napravi iz perspektive prvog lica u 3D-u, ali je to odbačeno jer tadašnji modeli ne bi mogli zadržati željeni nivo detalja.[44][54] Umjesto toga odabrana je trimetrijska perspektiva na heksagonalnoj mreži.[54] Dizajniran da bude igra sa otvorenim svijetom,[55] Fallout je bio pažljivo balansiran tako da, iako su sporedni zadaci opcioni, igrač koji ne nadogradi svoje vještine ima jako male šanse da preživi kasniji dio igre.[52] Ipak, Taylor je dodao ograničenje od 150 dana kako bi osigurao da igrači ostanu fokusirani na glavnu priču.[35]

Krajem 1994. godine, igra je zamalo otkazana kada je Interplay kupio licence za bogate fantastične franšize Forgotten Realms i Planescape, ali je Cain uvjerio upravu da ga puste da završi započeti posao.[56] Nakon planetarnog uspjeha akcionog RPG-a Diablo 1997. godine,[57] Cain se uspješno odupro pritisku izdavača da se Fallout pretvori u multiplayer igru sa borbom u stvarnom vremenu.[41] U martu 1997. Interplay je odustao od GURPS licence zbog kreativnih neslaganja s kompanijom Steve Jackson Games. Prema riječima ljudi iz Interplaya, tvorcu sistema zasmetao je nivo "grafičkog nasilja" u igri.[41][58][59] Tim je zbog toga morao razviti potpuno novi sitem za napredovanje lika (S.P.E.C.I.A.L.); Taylor i Cain su dobili samo sedmicu dana da dizajniraju i programiraju cijeli sistem iz nule.[41][60]

Koncept i uticaji

[uredi | uredi izvor]
Leonard Boyarsky (slikan 2017. godine) bio je umjetnički direktor na prvoj igri.

Dok se još bazirao na GURPS sistemu, razmatrale su se tradicionalne fantasy priče kao i putovanje kroz vrijeme, prije nego što su se developeri konačno odlučili za postapokaliptično okruženje.[35][41][61]

Fallout je kreiran kao direktni duhovni nasljednik kultnog Interplayevog RPG-a Wasteland (1988), koji je objavio Electronic Arts.[62] Skoro svi članovi tima igrali su Wasteland, ali nisu mogli napraviti zvanični nastavak jer Electronic Arts nije želio prodati prava nazad.[35] Tim je vizuelnu inspiraciju pronašao u književnosti i kulturi Amerike 1950-ih, naročito iz filmova Zabranjena planeta (1956) i apokaliptičnih vizija iz Dječak i njegov pas (1975) i Pobješnjeli Max (1979). Poseban pečat ostavili su i lažno optimistični posteri i reklame iz doba Hladnog rata, koje je Boyarsky jako volio.[35][41][63]

Koncept ogromnih atomskih skloništa u potpunosti je bio podstaknut podzemnom bazom iz filma Dječak i njegov pas.[41] Cain je istakao da je sistem borbe uveliko bio inspirisan čuvenom igrom X-COM.[64] Također, igra je prepuna raznih referenci na popularnu kulturu, pod jednim uslovom koji su dizajneri sami sebi postavili – referenca mora biti suptilna i uklopiti se u svijet. Na primjer, naziv sposobnosti "Slayer" bio je direktna posveta seriji Buffy ubojica vampira.[65]

Likovi i pisanje

[uredi | uredi izvor]

Razrađeni grafički sprajtovi u igri zahtijevali su znatnu količinu kompjuterske memorije za ono vrijeme.[66] Glasove za 21 glavnog NPC-a posudila je impresivna ekipa glumaca, među kojima su Richard Dean Anderson, Tony Shalhoub, Keith David, Clancy Brown i čuveni Ron Perlman, koji ujedno i pripovijeda uvodni tekst.[28] Perlman se 2026. godine kroz smijeh prisjetio da je za svoj rad bio plaćen "40 dolara i jedan sendvič".[67] Modeli lica za najbitnije likove poznati kao "govoreće glave" u početku su oblikovani ručno od gline i digitalizirani posebnom 3D tehnologijom.[52] Pisanje tekstova povjereno je dizajneru Marku O'Greenu, kojeg su hvalili za brzinu i efikasnost.[54]

Priča i scenarij osmišljeni su sa posebnom namjerom da igrač i lik prolaze kroz proces učenja o Pustoši u isto vrijeme.[44] Kreacija glavnog negativca, Gospodara (The Master), potekla je iz ideje šta bi se desilo da se u mutacijski virus baci više ljudi i kompjuterski ekran istovremeno. Gospodar je postao nezaboravan po svojim glasovima koji su se naizmjenično prebacivali između muškog, ženskog i elektronskog tona.[68] Misije su ciljano koncipirane tako da sadrže znatnu sivu zonu morala, ostavljajući igračima apsolutnu slobodu da odluče ko je zaista u pravu.[69]

Objavljivanje

[uredi | uredi izvor]

Boyarsky i glavni umjetnik Jason D. Anderson[44] dizajnirali su prve reklame za igru.[70] Igra nije imala video trailer,[71] ali je objavljen demo u aprilu 1997. Kutija igre dizajnirana je tako da vizuelno podsjeća na staromodne metalne kutije za užinu, a korisničko uputstvo na knjižicu s vodičem za preživljavanje.[41]

Zvanično, Fallout se našao na policama u Americi 10. oktobra 1997. godine za operativne sisteme MS-DOS i Windows.[72] Ubrzo je izdat patch verzije 1.1, koji je otklonio mnoštvo bugova i, najbitnije, skinuo limit od 500 dana s glavne priče. Prvobitno igra uopšte nije trebala izaći u Evropi jer je postojala mogućnost da igrač namjerno ubija djecu u igri, no nakon što je to uklonjeno, evropsko izdanje dobilo je zeleno svjetlo.[73] Igra je kasnije objavljena u raznim antologijama, kolekcijama, te distribuirana putem modernih servisa kao što je Steam.

Prijem

[uredi | uredi izvor]
Prijem i recenzije
Zbirne ocjene
Agregator Ocjena
Metacritic 89/100[74]
Ocjene kritičara
Publikacija Ocjena
AllGame 4.5/5[75]
Computer Games Strategy Plus 4.5/5[12]
Computer Gaming World 4.5/5[18]
GameSpot 8.7/10[6]
Next Generation 4/5[76]
PC Gamer UK 86%[1]
PC Gamer US 90%[13]
PC PowerPlay 89%[21]

Fallout je pobrao priznanja i hvalospjeve medija širom svijeta,[36][77] a kritičari su ga smatrali najboljim naslovom u svom žanru u tom periodu. Časopis PC PowerPlay predvidio je da će igra oživjeti pomalo usnuli žanr i oduševiti sve tipove igrača.[21] Platforma GameSpot izjavila je da fanovi napokon imaju dobar razlog za prestanak čekanja kvalitetnog RPG-a.[6] Posebno su hvaljeni sistem kreiranja lika, pametan humor uklopljen sa brutalnošću postapokaliptičnog svijeta, muzička podloga i sloboda pristupa rješavanju misija.[6][11][78]

Borbeni sistem dobio je nešto podijeljenije, ali i dalje pozitivne reakcije. Mnogi su hvalili taktički pristup usljed izvođenja bitaka na poteze, dok su drugi istakli frustraciju lošom vještačkom inteligencijom pratećih likova (koji su često, zbog lošeg pozicioniranja, znali nanijeti štetu glavnom liku).[13]

Prodaja

[uredi | uredi izvor]

Fallout je ostvario odličan komercijalni uspjeh iako nije oborio rekorde koje su postavljale franšize poput Baldur's Gate ili Diablo. Do marta 2000. godine samo na području SAD-a prodato je preko 144.000 primjeraka, a pretpostavlja se da su globalne brojke bile i dvostruko veće.[79] Ipak, interes u Ujedinjenom Kraljevstvu bio je vrlo nizak.[80] Brian Fargo je 2017. godine otkrio da je prva igra ukupno ostvarila oko 600.000 prodanih kopija.[81] Nakon nevjerovatnog uspjeha TV adaptacije iz 2024. godine, baza igrača za originalni Fallout naglo je porasla za preko 160% na Steam platformi.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi izvor]

Akademija interaktivnih umjetnosti i nauka (AIAS) nominovala je igru u više kategorija, dok je pobjedu za najbolji "RPG godine" igra odnijela na ceremonijama u organizaciji magazina Computer Games Magazine, Computer Gaming World i samog GameSpota.

Naslijeđe

[uredi | uredi izvor]

Uticaj

[uredi | uredi izvor]

Devedesete su bile obilježene padom popularnosti klasičnih kompjuterskih RPG naslova, ali pojava igara poput Fallouta i onih sličnih zaslužna je za pravu renesansu žanra.[82][83] Rowan Kaiser iz Engadgeta često navodi ovu igru kao apsolutno "prvi istinski moderan RPG".[84] Odbacivanje klasičnih tolkinovskih, fantazijskih predložaka dalo je industriji osjećaj svježine, a uvođenje sistema gdje je svaki izbor igrača imao drastične konsekvence postavilo je novi standard razvoja videoigara. Kasniji kultni projekti drugih kompanija na kojima su radili Boyarsky i ekipa (poput Arcanuma, te duhovnog sljedbenika The Outer Worlds) uveliko su gradili na postulatima ustanovljenim u Falloutu. Sličan mehanizam perkovima kasnije je posuđen i implementiran čak i u sam D&D te ogroman broj današnjih igara.[85]

Retrospektivni prijem

[uredi | uredi izvor]

Igra je redovno uvrštavana u "Kuće slavnih" najvećih svjetskih magazina o igrama.[86] Kritičari nerijetko posebno izdvajaju figuru Gospodara (The Master) kao jednog od najbolje napisanih negativaca i konačnih "bosseva" ikad napravljenih u svijetu igara.[36] Činjenica da igra dozvoljava pacifističko okončanje igre kroz običan razgovor s Gospodarom dokazala je industriji da je odlično napisan dijalog relevantan način prevazilaženja prepreka.

Serijal

[uredi | uredi izvor]

Nakon Fallouta uslijedio je niz legendarnih nastavaka i srodnih igara. Cain nije direktno učestvovao ni u jednom nastavku, već je otišao u toku razvoja same druge igre.[87] Bethesda Softworks otkupila je prava 2007. godine, te izdala svoj naslov – Fallout 3. Glavna maskota igre (nasmijani dječak Vault Boy u prepoznatljivom plavo-žutom kombinezonu), moćni oklopi i sam format narukvice za praćenje podataka PIP-Boy prerasli su u trajne ikone globalne pop kulture.[88]

Ostali mediji

[uredi | uredi izvor]

Godine 1998., Interplay je započeo rad na snimanju igranog filma baziranog na Falloutu, no ta ideja se urušila zbog zatvaranja filijale zadužene za projekte te prirode u godini 2000. Chris Avellone, jedan od dizajnera naknadnih igara, izdao je nezvaničnu seriju kompilacija informacija zvanu Fallout Bible.

Najveći medijski iskorak u nekom drugom formatu uslijedio je decenijama kasnije izdavanjem višemilionske serije u produkciji Amazon Primev platforme 10. aprila 2024. godine. Serija, koju su napravili Lisa Joy i Jonathan Nolan, primljena je sa neopisivim hvalospjevima i smatra se jednom od najvjernijih adaptacija u historiji.[89] Originalni kreator, Tim Cain, izuzetno je nahvalio viziju u seriji.

Napomene

[uredi | uredi izvor]

    Reference

    [uredi | uredi izvor]
    1. 1 2 Butcher, Andy (maj 1998). "Glowing". PC Gamer UK. No. 56. Arhivirano s originala, 17. 1. 2001. Pristupljeno 22. 7. 2022.
    2. ↑ Taylor 1997, str. 3-5.
    3. ↑ Taylor 1997, str. 3-6.
    4. 1 2 3 4 Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "justadventure"
    5. ↑ Taylor 1997, str. 3-10–3-14.
    6. 1 2 3 4 5 6 7 Desslock (21. 11. 1997). "Fallout Review". GameSpot. Arhivirano s originala, 16. 10. 2013. Pristupljeno 8. 11. 2009.
    7. ↑ Taylor 1997, str. 3-14–3-15.
    8. 1 2 "Fallout review for the MAC". Game Revolution. 5. 6. 2004. Arhivirano s originala, 5. 5. 2021. Pristupljeno 8. 11. 2009.
    9. ↑ Barton 2019, str. 386—387.
    10. ↑ Cain 2012, 32:25–32:32.
    11. 1 2 3 Jason. "Fallout". The Electric Playground. Arhivirano s originala, 11. 10. 2008. Pristupljeno 29. 4. 2021.
    12. 1 2 3 4 5 6 7 8 Mayer, Robert (1997). "Fallout". Computer Games Strategy Plus. Arhivirano s originala, 17. 12. 2002. Pristupljeno 22. 7. 2022.
    13. 1 2 3 Vaughn, Todd (januar 1998). "Fallout". PC Gamer US. Arhivirano s originala, 12. 3. 2000. Pristupljeno 14. 4. 2010.
    14. ↑ Dodatno vremensko ograničenje od 500 dana za preostala dva glavna zadatka postojalo je u originalnoj verziji igre, ali je uklonjeno u verziji 1.1.
    15. ↑ Taylor 1997, str. 4-21.
    16. ↑ Pepe 2019, str. 225–226.
    17. ↑ Pepe 2019, str. 226.
    18. 1 2 3 Green, Jeff (19. 11. 1997). "Fallout". Computer Gaming World. Arhivirano s originala, 16. 8. 2000. Pristupljeno 22. 7. 2022.
    19. ↑ Taylor 1997, str. 5-3.
    20. ↑ Taylor 1997, str. 5-2.
    21. 1 2 3 Stepnik, March (novembar 1997). "Fallout". PC PowerPlay. Pristupljeno 17. 7. 2021.
    22. ↑ Taylor 1997, str. 5-8–5-9.
    23. 1 2 3 4 Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "polytimeline"
    24. ↑ Interplay Productions 1997, Scene: Intro. "Narrator: 'In 2077, the storm of world war had come again. In two brief hours, most of the planet was reduced to cinders. And from the ashes of nuclear devastation, a new civilization would struggle to arise.'".
    25. ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "pcgamer-retrospective"
    26. ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "gamesradar-locations"
    27. ↑ Taylor 1997, str. 3-1–3-2.
    28. 1 2 3 4 5 6 McLaughlin 2010, str. 2.
    29. ↑ Black Isle Studios (29. 10. 1998). Fallout 2. Interplay Productions. Scena: Intro. Narrator: 'They hold that their founder and ancestor, one known as the "Vault Dweller," once saved the world from a great evil... Only through the bravery of this Vault Dweller was the evil destroyed... When at last he returned to the home he had fought so hard to protect, he was cast out. Exiled.'
    30. ↑ Yarwood, Jack (9. 9. 2020). "Remembering Ian, the greatest Fallout companion". PCGamesN. Arhivirano s originala, 1. 2. 2022. Pristupljeno 16. 7. 2022.
    31. ↑ "The Ten Best Sidekicks - Dogmeat". GameSpot. Arhivirano s originala, 20. 4. 2005. Pristupljeno 16. 7. 2022.
    32. ↑ Gwaltney, Javy (5. 11. 2015). "Fallout[[:Šablon:'s]] Best Companions". Paste Magazine. Arhivirano s originala, 2. 6. 2021. Pristupljeno 16. 7. 2022. Sukob URL-a i wikilinka (pomoć)
    33. ↑ Byrd, Matthew (30. 6. 2021). "How Loki and Fallout Use Retrofuturism to Unnerve Us". Den of Geek. Arhivirano s originala, 1. 7. 2021. Pristupljeno 19. 7. 2021.
    34. ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "gamesdomain-retrospective"
    35. 1 2 3 4 5 6 Tieryas, Peter (26. 12. 2020). "How A Dark Time-Traveling Fantasy Game Became the Original Fallout". Kotaku. Arhivirano s originala, 3. 2. 2021. Pristupljeno 18. 4. 2021.
    36. 1 2 3 "The Ten Best Computer Game Villains - The Master". GameSpot. Arhivirano s originala, 11. 11. 2011. Pristupljeno 7. 6. 2022.
    37. ↑ Rollings, Andrew; Adams, Ernest (2003). Andrew Rollings and Ernest Adams on Game Design. New Riders Press. str. 357–358. ISBN 9781592730018.
    38. ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "fallout_2"
    39. ↑ "Best & Worst Awards 1997 - Best Ending". GameSpot. Arhivirano s originala, 10. 2. 2001. Pristupljeno 19. 7. 2022.
    40. ↑ Cain 2012, 0:41.
    41. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 Pitts, Russ (3. 3. 2012). "Fallout: The game that almost never was". Polygon. Arhivirano s originala, 20. 10. 2013. Pristupljeno 19. 10. 2013.
    42. ↑ Cobbett, Richard (5. 6. 2015). "A brief history of Fallout". Eurogamer. Arhivirano s originala, 20. 4. 2021. Pristupljeno 20. 4. 2021.
    43. ↑ Cain 2012, 48:35–49:05.
    44. 1 2 3 4 Peel, Jeremy (12. 5. 2020). "How on Earth did Fallout ever get made?". PCGamesN. Arhivirano s originala, 12. 5. 2021. Pristupljeno 25. 5. 2021.
    45. ↑ Cain 2012, 39:13–39:55.
    46. ↑ Avellone, Chris (6. 11. 2002). Fallout Bible #9. Black Isle Studios. str. 32–33. Arhivirano s originala, 2. 5. 2013. Pristupljeno 16. 6. 2021.
    47. ↑ "Fallout is Finished". PC Gamer. 3. 10. 1997. Arhivirano s originala, 12. 10. 1997. Pristupljeno 19. 4. 2021.
    48. ↑ Cain 2012, 125; 209.
    49. ↑ Fargo, Brian (2. 4. 2012). "Back To Black Isle: Fargo On Obsidian Joining Wasteland 2". Rock Paper Shotgun (Interview). Intervju s Alec Meer. Arhivirano s originala, 12. 11. 2012. Pristupljeno 28. 8. 2012.
    50. ↑ Cain 2010a, 6:58–7:39.
    51. ↑ Cain 2012, 12:43.
    52. 1 2 3 "G.U.R.P.S." Next Generation. No. 18. juni 1996. str. 74–76. Pristupljeno 19. 7. 2022.
    53. ↑ Cain 2012, 15:05.
    54. 1 2 3 Cain, Tim; Boyarsky, Leonard; Taylor, Christopher; et al. (15. 11. 2019). "World on Fire: The Oral History of Fallout and Fallout 2". Shacknews (Interview). Intervju s David Craddock. Arhivirano s originala, 23. 5. 2021. Pristupljeno 25. 5. 2021.
    55. ↑ Cain 2012, 41:41.
    56. ↑ Cain 2012, 20:48—22:10.
    57. ↑ Goble, Gordon (6. 1. 1997). "Diablo available now!". CNET Gamecenter. Arhivirano s originala, 25. 10. 2000. Pristupljeno 6. 6. 2022.
    58. ↑ "No GURPS License for Fallout". PC Gamer. 13. 3. 1997. Arhivirano s originala, 12. 10. 1997. Pristupljeno 18. 4. 2021.
    59. ↑ Wolf, Michael (april 1998). "Nobody's Perfect". PC Gamer. Vol. 5 no. 4. str. 188. Arhivirano s originala, 19. 4. 2021. Pristupljeno 19. 4. 2021.
    60. ↑ Cain 2010a, 8:42–9:20.
    61. ↑ Cain 2010a, 6:58–7:39; 7:56–8:09.
    62. ↑ McLaughlin 2010, str. 1–2.
    63. ↑ Melissinos, Chris Robert (16. 3. 2012). The Art of Video Games. Smithsonian American Art Museum. str. 101. ISBN 9781599621098.
    64. ↑ Cain 2012, 5:17–5:34.
    65. ↑ Cain 2012, 24:46–25:44.
    66. ↑ Cain 2012, 31:53–32:10.
    67. ↑ "Fallout veteran Ron Perlman says he was paid "40 dollars and a sandwich" for his voiceover work in the original game". eurogamer.net. Pristupljeno 15. 1. 2026.
    68. ↑ Tieryas, Peter (26. 12. 2012). "How A Dark Time-Traveling Fantasy Game Became the Original Fallout". Kotaku. Arhivirano s originala, 3. 2. 2021. Pristupljeno 11. 8. 2022.
    69. ↑ Cain 2012, 43:21–43:50.
    70. ↑ Boyarsky, Leonard (30. 9. 2016). "RPG Codex Interview: Leonard Boyarsky on joining Obsidian, Fallout & Bloodlines cut content and more". RPG Codex (Interview). Intervju s Jedi Master Raek. Pristupljeno 24. 5. 2021.
    71. ↑ Campbell, Even (30. 5. 2018). "A History of Fallout's Trailers". IGN. Arhivirano s originala, 17. 4. 2022. Pristupljeno 17. 4. 2022.
    72. ↑ "Now Shipping". PC Gamer. 10. 10. 1997. Arhivirano s originala, 18. 2. 1998. Pristupljeno 5. 12. 2019.
    73. ↑ Cain 2012, 40:27—41:06.
    74. ↑ "Fallout for PC Reviews". Metacritic. Arhivirano s originala, 22. 4. 2022. Pristupljeno 25. 4. 2021.
    75. ↑ Suciu, Peter. "Fallout – Review". AllGame. Arhivirano s originala, 14. 11. 2014. Pristupljeno 8. 11. 2009.
    76. ↑ "Rating; Fallout" (PDF). Next Generation. No. 38. februar 1998. str. 120. Arhivirano (PDF) s originala, 29. 4. 2021. Pristupljeno 29. 4. 2021.
    77. ↑ Barton 2019, str. 389.
    78. ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "gamesdomain"
    79. ↑ Desslock (11. 5. 2000). "Desslock's Ramblings – RPG Sales Figures". GameSpot. Arhivirano s originala, 3. 2. 2001. Pristupljeno 22. 7. 2022.
    80. ↑ MacDonald, Keza (27. 10. 2008). "Fallout Retrospective". Eurogamer. Arhivirano s originala, 29. 10. 2009. Pristupljeno 16. 8. 2019.
    81. ↑ Fargo, Brian (13. 4. 2017). "RPG Codex Report: A Codexian Visit to inXile Entertainment". RPG Codex (Interview). Intervju s Infinitron. Arhivirano s originala, 20. 7. 2017.
    82. ↑ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom "gspy_hof"
    83. ↑ Crigger, Lara (2008). "Chasing D&D;: A History of RPGs". 1Up.com. Arhivirano s originala, 15. 1. 2013. Pristupljeno 17. 7. 2021.
    84. ↑ Kaiser, Rowan (17. 3. 2012). "Fallout: The first modern role-playing game". Engadget. Arhivirano s originala, 2. 5. 2021. Pristupljeno 2. 5. 2021.
    85. ↑ Cain, Tim; Boyarksy, Leonard (30. 10. 2020). "The Outer Worlds Co-Developers: Our Games Never Take Themselves Too Seriously". GOG.com (Interview). Arhivirano s originala, 10. 5. 2022. Pristupljeno 15. 5. 2022.
    86. ↑ "IGN Videogame Hall Of Fame: Fallout". IGN. 2008. Arhivirano s originala, 29. 6. 2011. Pristupljeno 20. 11. 2010.
    87. ↑ Dransfield, Ian (4. 4. 2019). "The complete history of Fallout". PC Gamer. Arhivirano s originala, 4. 4. 2019. Pristupljeno 2. 5. 2021.
    88. ↑ Chan, Khee Hoon (16. 1. 2019). "Behind the Creation and Evolution of Fallout's Iconic Pip-Boy". USGamer. Arhivirano s originala, 3. 10. 2020. Pristupljeno 24. 6. 2022.
    89. ↑ Garbutt, Emily (12. 4. 2024). "Fans are calling the Fallout TV show one of the best video game adaptations ever – and critics agree, judging by its near-perfect Rotten Tomatoes score". GamesRadar+. Arhivirano s originala, 15. 4. 2024. Pristupljeno 22. 4. 2024.

    Izvori

    [uredi | uredi izvor]

    Vanjski linkovi

    [uredi | uredi izvor]
    Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Fallout_(igra)&oldid=3914706"