Polifagija
| Polifagija | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Hiperfagija |
| Specijalnost | Endokrinologija, Psihijatrija |
| Simptomi | Abnormalno jak, neprekidan osjećaj želje za jelom ili želje za jelom koji često dovodi do prejedanja. |
| Komplikacije | Gojaznost |
| Uobičajeno pojavljivanje | Prirođena |
| Trajanje | Dugotrajno |
| Vrste | Prekomjeran apetit |
| Faktori rizika | Gojaznost |
| Dijagnostička metoda | Klinička |
| Diferencijalna dijagnoza | Pothranjenost |
| Prevencija | Smanjenje unosa kalorija |
Polifagija ili hiperfagija, je abnormalno jak, neprekidan osjećaj želje za jelom ili želje za jelom koji često dovodi do prejedanja.[1] Za razliku od povećanja apetita nakon vježbanja, polifagija se ne povlači nakon jela i često dovodi do brzog unosa prekomjernih količina hrane. Polifagija nije poremećaj sam po sebi; već je simptom koji ukazuje na neko osnovno zdravstveno stanje. Često je rezultat abnormalnih nivoa glukoze u krvi (i hiperglikemija i hipoglikemija), i, zajedno sa polidipsijama i poliurijama, jedan je od "3P" koji se obično povezuju sa nekontroliranim dijabetes mellitus.[2]
Riječ polifagijabkoristievkombinirajući oblici od poli- + -phagia, od grčkih riječi πολύς (polys), "vrlo mnogo" ili "mnogo", i φᾰ́γω (phago), "jedenje" ili "proždiranje".
Osnovna stanja i mogući uzroci
[uredi | uredi izvor]Polifagija je jedan od najčešćih simptoma diabetes mellitus. Povezana je s hipertireozom i endokrinim bolestima, npr. Gravesinom bolešću, a zabilježena je i kod Prader-Willijevog sindroma i drugih genetičkih stanja uzrokovanih hromosomskim anomalijama. To je samo jedan od nekoliko dijagnostičkih kriterija za bulimiju i sama po sebi se ne klasificira kao poremećaj prehrane. Kao simptom Kleine-Levinovog sindroma, ponekad se naziva megafagija.[3]
Dokazano je da ispadanje receptora vagusnog živca uzrokuje hiperfagiju.[4]
Promjene u hormonima povezanim sa ženskim menstrualnim ciklusom mogu dovesti do ekstremne gladi neposredno prije menstruacija. Nagli porasti estrogen ai progesterona i smanjeni serotonin mogu dovesti do žudnje za ugljikohidratima i mastima.[5]
Polifagija se javlja u sljedećim stanjima:[6]
- Sindrom duplikacije hromosoma 22, bend q13
- Delecija hromosoma 2, segment p25.3 (MYT1L-sindrom)
- Sindrom duplikacije hromosoma X, segment q26.3
- Kongenitalna generalizirana lipodistrofija, tipovi 1 i 2
- Diabetes melitus tip 1
- Porodična renalna glukozurija
- Frontotemporalna demencija
- Frontotemporalna demencija, ubikvitin-pozitivna
- Gravesina bolest
- Sindrom Hipotonija-cistinurija
- Kleine-Levinov sindrom
- Nedostatak ili disfunkcija leptina
- Nedostatak receptora za leptin
- Luscan-Lumishov sindrom
- Macrosomia adiposa congenita
- Poremećaj intelektualnog razvoja, autosomno dominantna 1
- Gojaznost, hiperfagija i zaostajanje u razvoju (OBHD)
- Brza gojaznost s hipotalamusnom disregulacijom, hipoventilacijom i autonomnom disregulacijom (ROHHAD sindrom)
- Pickova bolest
- Prader-Willijev sindrom
- Nedostatak proopiomelanokortina
- Schaaf-Yangov sindrom
Polifagija kod dijabetesa
[uredi | uredi izvor]Diabetes mellitus uzrokuje poremećaj u sposobnosti tijela da pretvara glukozu iz hrane u energiju. Polifagija kod dijabetesa tipa 2 obično nije toliko očigledna kao polifagija kod dijabetesa tipa 1. Kod dijabetesa tipa 1, vjerovatno je rezultat ćelijskog gladovanja i iscrpljivanja ćelijskih zaliha ugljikohidrata, masti i proteina[5][7]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Polyphagia". Human Phenotype Ontology. Arhivirano s originala, 2. 3. 2022. Pristupljeno 6. 10. 2022.
- ↑ Diabetes.co.uk
- ↑ Critchley M (decembar 1962). "Periodic hypersomnia and megaphagia in adolescent males". Brain. 85 (4): 627–56. doi:10.1093/brain/85.4.627. PMID 14023898.
- ↑ de Lartigue G, Ronveaux CC, Raybould HE (2014). "Deletion of leptin signaling in vagal afferent neurons results in hyperphagia and obesity". Molecular Metabolism. 3 (6): 595–607. doi:10.1016/j.molmet.2014.06.003. PMC 4142400. PMID 25161883.
- 1 2 "Polyphagia". Cleveland Clinic. 2023. Pristupljeno 3. 6. 2023.
- ↑ "Polyphagia (Concept Id: C0020505) - MedGen - NCBI".
- ↑ Grossman, Sheila (2014). Porth's Pathophysiology: Concepts of Altered Health States (jezik: engleski) (9th izd.). Lippincott Williams & Wilkins. str. 1314. ISBN 978-1-4698-8829-3.
