obronak
Appearance
Serbo-Croatian
[edit]Etymology
[edit]Inherited from Proto-Slavic *roniti. Ultimately created from older form obroniti. First attested in the 19th century.[1]
Pronunciation
[edit]Noun
[edit]òbronak m inan (Cyrillic spelling о̀бронак)
Declension
[edit]| singular | plural | |
|---|---|---|
| nominative | òbronak | òbrōnci |
| genitive | òbrōnka | obronaka |
| dative | obronku | obroncima |
| accusative | obronak | obronke |
| vocative | obronče | obronci |
| locative | obronku | obroncima |
| instrumental | obronkom | obroncima |
References
[edit]- ^ Matasović, Ranko, Dubravka Ivšić Majić, Tijmen Pronk (2016–2021), “obronak”, in Matasović, Ranko, editor, Etimološki rječnik hrvatskoga jezika [Etymological dictionary of the Croatian language] (in Serbo-Croatian), volume [], Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, page 41