John Everett Millais
| John Everett Millais | |
|---|---|
| romantizam (prerafaeliti) | |
 | |
| Rođenje | 8. lipnja 1829. |
| Smrt | 13. kolovoza 1896. (67 god.) London |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo - crtež - grafika |
| Praksa | London, Rim |
| Poznata djela | Ofelija, Mariana Krist u kući svojih roditelja |
| Utjecao | John Singer Sargent |
| Utjecali | Joshua Reynolds, Diego Velázquez |
Sir John Everett Millais (Southampton, 8. lipnja 1829. – London, 13. kolovoza 1896.), engleski slikar i ilustrator, predstavnik romantizma koji je bio jedan od osnivača Prerafaelitskog bratstva. Bio je čudo od djeteta koji je s jedanaest godina postao najmlađi učenik koji je upisao Kraljevsku akademiju umjetnosti u Londonu.[1]
Rođen je u Portland Placeu u Southamptonu, ali veći dio ranog djetinjstva proveo je u Jerseyju, prema kojem je zadržao snažnu odanost do kraja života. God. 1834., seli se s roditeljima u Dinanu u Bretanji. Rano je pokazao sklonost crtanju. Dinan je bio vojni grad, a prvi crteži Johna Everetta Millaisa bili su skice vojnika. Ovaj žanr ostao mu je u sjećanju i često mu se vraćao tijekom cijele karijere. Godine 1835. slikareva majka konzultirala se s predsjednikom Kraljevske akademije, Sir Martinom Archerom Sheeom, koji je isprva odbio prepoznati talent mladog crtača prije nego što je promijenio mišljenje.
John Everett Millais prvo je pohađao školu crtanja koju je vodio Henry Sass. Njegov veliki talent donio mu je mjesto u Kraljevskoj akademiji u dobi od jedanaest godina. Na Kraljevskoj akademiji sprijateljio se s Williamom Holmanom Huntom i Danteom Gabrielom Rossettijem, s kojima je 1848. osnovao Prerafaelitsko bratstvo, ponekad potpisujući svoja djela PRB. Postao je član Kraljevske akademije 1852. godine.
Do sredine 1850-ih, Millais se udaljavao od prerafaelitskog stila kako bi razvio novi oblik realizma u svojoj umjetnosti. Njegova kasnija djela bila su iznimno uspješna, čineći Millaisa jednim od najbogatijih umjetnika svog vremena, ali neki bivši štovatelji, uključujući Williama Morrisa, to su vidjeli kao izdaju. Ponajviše jer je Millais „notorno” dopustio da se njegova slika Mjehurići (1886.) koristi za sentimentalnu reklamu za sapun.
Millaisov osobni život također je odigrao značajnu ulogu u njegovom ugledu. Njegova supruga Effie Gray bila je prethodno udana za kritičara Johna Ruskina, koji je podržavao Millaisov rani rad. Poništenje braka s Ruskinom i Effiein kasniji brak s Millaisom ponekad su povezani s njegovom promjenom stila. Također je postala snažna promotorica njegovog rada i surađivali su kako bi osigurali narudžbe i proširili svoje društvene i intelektualne krugove.
Kako je poticao iz obitelji s Jerseyja, govorio je normandijski jerseyjski, posebno sa svojom sunarodnjakinjom, slavnom glumicom Lillie Langtry, čiji je slavni portret naslikao. Onima koji su ismijavali njegovo jerseyjsko podrijetlo i koji su mu govorili kako je „Engleska osvojila Jersey”, Millais je odgovarao: „Nikad! Jersey je osvojio Englesku”.[2]
Izabran je za predsjednika Kraljevske akademije 1896. godine, nakon smrti Frederica Leightona. Umro je iste godine od raka grla i pokopan je u kripti katedrale sv. Pavla u Londonu.[3]
Isprva je slikao povijsno-romantičarska djela kao što su Papa Grgur otkupljuje robove i Kralj Alfred (1845.), dvije slike koje nikada nisu bile izložene, a 1846. Pizarro zarobljava kralja Inka od Perua. Godine 1847. naslikao je Elgivu žigosanu vrućim željezom, a iste godine i veliki crtež Udovičin novčić. God. 1848., po osnutku Prerafaelitskog bratstva otpočeo je slikati produhovljene, idealističko-poetske kompozicije na način talijanskih majstora rane renesanse. Iste godine naslikao je Cimona i Ifigeniju, te Benjaminovo pleme otima kćeri Šilo, a sljedeće godine slike Lorenzo i Isabela, Ferdinand i Ariela. Godine 1850. naslikao je Djeda, a zatim 1851. Drvosječinu kćer i Marianu.
Napustivši bratstvo oko 1860. godine prešao na akademski način slikajući žanr-prizore, krajolike i psihološke portrete, osobito muških modela (Portret J. Ruskina, 1867.). Ilustrirao je djela A. Tennysona, W. M. Thackerayja.[4]
Krist u kući svojih roditelja (1850.)
Mariana (1851.)
Povratak golubice u Arku (1851.)
Hugenot na dan svetog Bartolomeja (1852.)
Ukaz o oslobođenju (1852.)
Ofelija (1852.)
Jesensko lišće (1856.)
Crni Brunswicker (1860.)
Ivana Orleanska (1865.)
Srca su aduti (1872.)
Sjeverozapadni prolaz (1874.)
Zvuk mnogih voda (1875.)
Prinčevi u tornju (1878.)
Pepeljuga (1881.)
Puši, puši, zimski vjetre (1892.)
_-_Google_Art_Project.jpg)
_-_The_Sound_of_Many_Waters_-_84.112.1_-_Fyvie_Castle.jpg)
.png)
- ↑ Sidney Lee, ur., Millais, John Everett, Dictionary of National Biography (1st supplement), Smith, Elder & Co., London, 1901.
- ↑ citirano u Chumsovom godišnjaku, 1896., stranica 213.
- ↑ W. Sinclair, Spomenici katedrale sv. Pavla, Chapman & Hall, Ltd., London, 1909., str. 469.
- ↑ Millais, John Everett, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 23. lipnja 2026.
