Idi na sadržaj

Muslimani (narod)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Muslimani
Муслимани
Zastava koja je korištena za predstavljanje raznih muslimanskih manjina u bivšoj Jugoslaviji.
Ukupno stanovništva
oko 51.000
Regije sa značajnim stanovništvom
Srbija13.011 (2022)[1]
Bosna i Hercegovina12.101 (2013)[2]
Slovenija10.467 (2002)[3]
Crna Gora10.162 (2023)[4]
Hrvatska3.902 (2021)[5]
Sjeverna Makedonija1.187 (2021)[6]
Jezici
Bosanski i srpski
Religija
Sunitski islam
Vezane etničke grupe
Ostali većinski južnoslavenski muslimani

Muslimani su su etnoreligijska grupa muslimana koji govore južnoslavenskim jezicima, a uglavnom naseljavaju teritoriju bivše Jugoslavije.

Ovaj demonim se široko koristio za muslimane koji govore srpskohrvatskim početkom 1900-ih. Prvi put je korišten na popisu stanovništva iz 1910. u Austro-Ugarskom kondominiju Bosni i Hercegovini. Amandmanom na Ustav Jugoslavije iz 1971. priznati su kao zasebnu nacionalnost. Njime su grupisani nekoliko različitih južnoslavenskih zajednica islamske etnokulturne tradicije. Prije 1993. velika većina današnjih Bošnjaka se identificirala kao etnički Muslimani, zajedno s nekim manjim grupama različitih etničkih grupa, poput Goranaca i Torbeša. Ova oznaka nije uključivala neslavenske jugoslavenske muslimane, poput Albanaca, Turaka i nekih Roma.[7]

Nakon raspada Jugoslavije, većina muslimana koji su govorili srpskohrvatski u Bosni i Hercegovini i Srbiji usvojila je etničku oznaku Bošnjaci. Modalitet Bošnjaci zamijenio je modalitet Muslimani u Republici Bosni i Hercegovini tek nakon Prvog bošnjačkog sabora održanom 27. i 28. septembra 1993, a u Ustavu Republike BiH tek 4. aprila 1994. Otprilike 100.000 ljudi širom ostatka bivše Jugoslavije smatra se slavenskim muslimanima, uglavnom u Srbiji. Ustavno su priznati kao zasebna etnička manjina u Crnoj Gori.[8]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Kod popisa stanovništva iz 1948. i 1953. bilo je moguće izjašnjavanje kao "Muslimani-neopredijeljeni" ili "Jugoslaveni-neopredijeljeni", a od 1961. kao "Muslimani u etničkom smislu". Od 1971. pa do posljednjeg popisa 1991. jednostavno kao Musliman.[9]

Još prije Drugog svjetskog rata Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) zauzela je stav da su bosanskohercegovački muslimani posebna etnička grupa bez nacionalnog obilježlja.[10] Odlukom Centralnog komiteta Saveza komunista BiH u maju 1968. vjersko-narodnosna zajednica muslimana postala je zajednica Muslimana u etničkom smislu. To je potvrđeno i ustavnim amandmanima i verificirano na popisu stanovništva 1971. Muslimani su na tom popisu većinom prihvatili novi nacionalni identitet pa se 39,6 posto stanovništva u SR Bosni i Hercegovini izjasnilo Muslimanima.[11] Priznavanje Muslimana kao narod smanjilo je procentualni udio Jugoslavena, Hrvata i Srba, jer su se do tada ubrajali u ostale narode. Istovremeno postali su relativno najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini.[12]

Prema novijim popisima stanovništva, jedan dio Muslimana je zadržao svoje staro nacionalno ime. Prema popisu stanovništva Srbije iz 2002., u Srbiji je bilo 136.087 Bošnjaka i 19.503 Muslimana (u AP Vojvodini bilo je 3.634 Muslimana i samo 417 Bošnjaka). Najnoviji popis iz 2011. pokazuje da se broj pripadnika oba naroda znatno povećao. Bošnjaka je tada bilo 145.278 (+7%) i Muslimana 22.301 (+14%), od toga 3.360 Muslimana (-8%) i 780 Bošnjaka (+87%) je živjelo u Vojvodini. Prema popisu stanovništva Crne Gore iz 2003, u Crnoj Gori je bilo 48.184 Bošnjaka i 24.625 Muslimana. Prema popisu iz 2011. u Crnoj Gori je živjelo 53.605 Bošnjaka (+11%) i 20.537 Muslimana (-17%). Na popisu stanovništva u Makedoniji iz 1994, bilo je 15.315 Muslimana i 7.244 Bošnjaka, dok 2002. je u republici živjelo 17.018 Bošnjaka (+235%) i 2.553 Muslimana (-83%).

Stanovništvo

[uredi | uredi izvor]

Srbija

[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva iz 2022. u Srbiji je bilo 13.011 etničkih muslimana, što čini 0,2% stanovništva. Što se tiče religije, većina etničkih muslimana se izjasnila kao muslimani, njih 12.129 ili 93,2%. Pravoslavci su bili drugi, čineći 196 ili 1,5% etničke muslimanske populacije. Slijede ih ateisti (121 ili 0,9%) i agnostici (5 ili 0,04%). Ostali su pripadali drugim kršćanskim i vjerskim grupama, sa 523 ili 4% onih koji se nisu izjasnili ili nisu znali.[1]

Srpski je bio maternji jezik za 9.803 ili 75,34% etničkih muslimana. Bosanski je bio drugi najgovoreniji jezik, sa 1.283 ili 9,86% govornika etničkih muslimana. Treći je bio albanski sa 870 ili 6,69% ​​etničkih muslimana koji govore tim jezikom.[1]

Godina Broj stanovnika % +/-
1991. 180.027 2.3% Gubitak
2002. 19,.503 0.2% Gubitak
2011. 22.301 0.3% Povećanje
2022. 13.011 0.2% Gubitak

Bosna i Hercegovina

[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva iz 2013. u Bosni i Hercegovini je bilo 12.121 etničkih muslimana, što čini 0,34% stanovništva. Prije usvajanja bošnjačkog identiteta krajem 1993, u Bosni i Hercegovini živjelo je 1.902.956 osoba koje su se izjasnile kao etnički muslimani, ili 43,5% stanovništva. Nasuprot tome, 1.496 osoba se izjasnilo kao Muslimani-Bošnjaci, 1.285 kao Bošnjaci i 876 kao Bošnjaci-Muslimani, što ukupno iznosi 3.657 ili 0,1% ukupnog stanovništva. Što se tiče religije, većina etničkih muslimana se izjasnila kao sljedbenici islama ili muslimani, njih 11.559 ili 95,3%. Preostali dio su uglavnom bili ateisti ili agnostici, 208 ili 1,7%, dok se 205 ili 1,7% nije izjasnilo ili nije poznato.[2]

Bosanski je bio maternji jezik za 10.784, ili 89%, etničkih muslimana. Srpskohrvatski je naveden kao maternji jezik za 550 ili 4,5% etničkih muslimana, pri čemu se 447 ili 3,69% odlučilo za srpski, a 65 ili 0,5% za hrvatski. Većina onih koji su izjasnili srpski jezik kao maternji, njih 423, živjela je u Republici Srpskoj.[2]

Gradovi i općine sa najvećim brojem etničkih muslimanima su: Velika Kladuša (1,.366), Tuzla (1.050), Travnik (535) i Zenica (531).[2]

Ostale države

[uredi | uredi izvor]
Muslimani u Crnoj Gori, prema popisu stanovništva iz 2011.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 3 "Final results of the Census of Population, Households and Dwellings, 2022". Republički zavod za statistiku Srbije. 28. 4. 2023. Pristupljeno 28. 4. 2023.
  2. 1 2 3 4 "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. 1 2 "Statistični urad RS – Popis 2002". stat.si (jezik: slovenski).
  4. 1 2 "Census of Population, Households and Dwellings in Montenegro 2023" (PDF). Uprava za statistiku Crne Gore. Pristupljeno 15. 10. 2024.
  5. 1 2 "Results". dzs.gov.hr. Pristupljeno 18. 3. 2026.
  6. 1 2 "Попис на населението, домаќинствата и становите во Република Северна Македонија 2021 – прв сет на податоци" (PDF) (jezik: makedonski). Državni zavod za statistiku. 30. 3. 2022. Pristupljeno 20. 6. 2024.
  7. ↑ Dimitrova 2001, str. 94–108.
  8. ↑ Đečević, Vuković-Ćalasan i Knežević 2017, str. 137–157.
  9. ↑ "Intervju dana Mustafa Imamović, Šta hoće SDA: ummu muslimana ili modernu državu?!". Arhiva BH Dani broj 195. BH Dani. 2. 3. 2001. Arhivirano s originala 22. 5. 2013. Pristupljeno 20. 4. 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  10. ↑ Hasanbegović, Zlatko; Pokos, Nenad (2014). (Tro)jedan narod Bošnjaci, Muslimani i Hrvati muslimani u Hrvatskoj u popisima stanovništva 2001. i 2011 godine (jezik: hrvatski). Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar. str. 429. doi:10.5559/di.23.3.03.
  11. ↑ Ivica (Ivo) Lučić, Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. 1992. godine, Despot infinitus d. o. o.: Zagreb, 2013., str. 20.
  12. ↑ VI. BIH U DRUGOJ JUGOSLAVIJI (1945.-1990.) Arhivirano 24. 9. 2015. na Wayback Machinehic.hr, pristupljeno 19.12.2014 (hr)

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Muslimani_(narod)&oldid=3827490"