Prijeđi na sadržaj

SpaceX

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o proizvođaču letjelica. Za britansku galeriju pogledajte članak Spacex (galerija).
Space Exploration Technologies Corp.
SpaceX
Logo tvrtke SpaceX
SpaceX-ov hangar
VrstaPrivatna
Osnovana6. svibnja 2002.[1]
Osnivač/iElon Musk
Sjedište gradHawthorne, Kalifornija
Sjedište državaSAD
Ključne osobeElon Musk
Gwynne Shotwell
Tom Mueller
Djelatnost/iZrakoplovno inženjerstvo
Svemirsko inženjerstvo
UslugeOrbitalno lansiranje svemirskih raketa
Broj zaposlenih6.000+[2]
Mrežna stranicahttps://www.spacex.com/

Space Exploration Technologies Corp. poznatija pod imenom SpaceX je američka privatna tvrtka koja se bavi proizvodnjom svemirskih letjelica i pruža usluge svemirskog transporta sa sjedištem u Hawthorneu u Kaliforniji.[1] Osnovao ga je 2002. godine Elon Musk s ciljem umanjenja troška letova u svemir što bi omogućilo kolonizaciju Marsa što Musk navodi kao konačan cilj svoje kompanije.[3][4][5] SpaceX je razvio nekoliko lansirnih raketa nosača, satelitsku konstelaciju Starlink, teretnu svemirsku letjelicu Dragon i prebacio ljude do Međunarodne svemirske stanice u suradnji s NASA-om koristeći svoj SpaceX Dragon 2.

Postignuća SpaceX-a su prva privatno financirana raketa na tekuće gorivo koja je dostigla zemljinu orbitu (Falcon 1 2008.),[6] prva privatna kompanija koja je uspješno lansirala, postavila u orbitu i vratila na zemlju svemirsku letjelicu (Dragon 2010.), prva privatna kompanija koja je poslala svemirska letjelicu do Međunarodne svemirske postaje (Dragon 2012.),[7] prvo vertikalno polijetanje i propulzivno vertikalno slijetanje orbitalne rakete (Falcon 9 u 2015.), prva ponovna upotreba orbitalne rakete (Falcon 9 u 2017.), prva privatna kompanija koja je lansirala predmet u orbitu oko Sunca (Tesla Roadster kojeg je u svemir ponio Falcon Heavy 2018. godine) i prva privatna kompanija koja je astronaute poslala u orbitu i na Međunarodnu svemirsku stanicu (SpaceX Crew Dragon Demo- 2 i SpaceX Crew-1 misije u 2020. godini).[8] SpaceX je u partnerstvu s NASA-om,[9] dovršio 20[10] misija za opskrbu Međunarodne svemirske postaje (ISS), kao i demonstracijski let bez posade svemirske letjelice Dragon 2 (Crew Demo-1) 2. ožujka 2019. kao i prvi let Dragon 2 s posadom 30. svibnja 2020.

Prvi stupanj rakete Falcon 9 na autonomnom robotskom brodu (ASDS) nakon prvog uspješnog slijetanja na moru, za vrijeme misije SpaceX CRS-8.

U prosincu 2015. godine Falcon 9 uspješno je obavio prvo propulzivno vertikalno slijetanje. Ovo je bilo prvo takvo postignuće rakete za orbitalni let u svemir.[11] U travnju 2016. godine, lansiranjem SpaceX CRS-8, SpaceX je uspješno vertikalno spustio prvi stupanj rakete nosača na robotsku oceansku platformu za slijetanje.[12] U svibnju 2016. godine, u još jednom prvom pokušaju, SpaceX je ponovo sigurno na zemlju spustio prvi stupanj rakete, ali tijekom znatno energičnije misije postavljanja tereta u geostacionarnu prijelaznu orbitu.[13] U ožujku 2017. godine SpaceX je postao prva tvrtka koja je uspješno ponovno lansirala i spustila prvi stupanj orbitalne rakete.[14] U siječnju 2020. godine, trećim lansiranjem projekta Starlink, SpaceX je postao najveći komercijalni operater neke satelitske konstelacije na svijetu.[15][16]

U rujnu 2016. Musk je predstavio Interplanetarni transportni sistem - koji je kasnije preimenovan u Starship - privatno financirani sustav za lansiranje pokrenut s ciljem razvoja svemirskih tehnologija za upotrebu u interplanetarnim svemirskim letovima. 2017. godine Musk je predstavio poboljšanu varijantu sustava koja je namijenjena za provođenje međuplanetarnih misija i koja je određena za primarno orbitalno letalo SpaceX-a koje će biti u upotrebi nakon ranih 2020-ih, s obzirom na to da je SpaceX najavio da namjerava krajem desetljeća zamijeniti svoje postojeće Falcon 9 rakete i svemirsku kapsulu Dragon sa Starshipom, čak i na tržištu lansiranja satelita u Zemljinu orbitu.[17][18] Planirano je da će Starship biti letjelica koja će omogućavati u potpunosti višestruku upotrebu i bit će najveća raketa ikad u trenutku svog prvog leta, zakazanom za početak 2020-ih.[19][20]

Hardver

[uredi | uredi kôd]

Lansirne rakete

[uredi | uredi kôd]
Slijetanje prvog stupnja rakete Falcon 9 Block 5 u srpnju 2019. godine. Tehnologije VTVL koriste se u više SpaceX-ovih lansirnih sustava.

SpaceX je razvio tri generacije lansirnih raketa. Laka raketa Falcon 1 bila je prvi razvijeni nosač te je povučena iz uporabe 2009. godine. Srednje teška Falcon 9 i teška Falcon Heavy operativne su i koriste se za komercijalne, znanstvene i državne misije. Falcon 1 bila je mala raketa sposobna postaviti nekoliko stotina kilograma u nisku Zemljinu orbitu. Između 2006. i 2009. izvedeno je pet lansiranja, od kojih su dva bila uspješna.[21] Falcon 1 bila je prva privatno financirana raketa na tekuće gorivo koja je dosegla orbitu.[22] Falcon 9 je srednje teška raketa sposobna ponijeti do 22.800 kg u orbitu te konkurira raketama Delta IV i Atlas V. Prvi stupanj pogoni devet motora Merlin. Raketa Falcon 9 v1.0 prvi je put uspješno dosegla orbitu 4. lipnja 2010., a treći let, COTS Demo Flight 2, 22. svibnja 2012. godine, lansirao je prvu komercijalnu svemirsku letjelicu koja je pristala uz Međunarodnu svemirsku postaju.[23] Sustav je nadograđivan na verzije Falcon 9 v1.1 (2013.), Falcon 9 Full Thrust (2015.) i Falcon 9 Block 5 (2018.). Prvi stupanj dizajniran je za povratno propulzivno slijetanje i višekratnu uporabu.[24] Falcon Heavy je teška raketa sposobna ponijeti do 63.800 kg u nisku Zemljinu orbitu. Sastoji se od tri modificirana jezgrena stupnja rakete Falcon 9 s ukupno 27 motora Merlin 1D.[25] Prvo lansiranje izvedeno je 6. veljače 2018., kada je u heliocentričnu orbitu lansiran automobil Tesla Roadster.[26] SpaceX razvija potpuno višekratni sustav superteške nosivosti Starship, koji se sastoji od prvog stupnja Super Heavy i svemirske letjelice Starship. Sustav je zamišljen kao zamjena za postojeće lansirne sustave tvrtke.[17]

Raketi motori

[uredi | uredi kôd]
Motor Merlin 1D tijekom testiranja u pogonu u McGregoru, Teksas

SpaceX je razvio više obitelji raketnih motora: Merlin, Kestrel i Raptor za lansirne rakete, Draco za sustav upravljanja letjelice Dragon te SuperDraco za sustav spašavanja kapsule Crew Dragon. Motori Merlin koriste tekući kisik (LOX) i kerozin RP-1 te se upotrebljavaju na raketama Falcon 9 i Falcon Heavy.[27] Motor Kestrel korišten je na drugom stupnju rakete Falcon 1.[28] Motori Draco i SuperDraco koriste hipergolična goriva. Draco služi za upravljanje položajem letjelica Dragon i Dragon 2,[29] dok osam motora SuperDraco omogućuje sustav spašavanja posade u slučaju nužde.[30] Motor Raptor koristi tekući kisik i tekući metan te radi u ciklusu potpunog protočnog izgaranja. Namijenjen je pogonu sustava Starship.[31]

Svemirske letjelice Dragon

[uredi | uredi kôd]
SpaceX Dragon 2 u teretnoj konfiguraciji pri pristajanju uz ISS

SpaceX je razvio seriju svemirskih letjelica Dragon za prijevoz tereta i posade do Međunarodne svemirske postaje (ISS). Prva generacija, Dragon 1, razvijena je uz financijsku potporu NASA-e u okviru programa Commercial Orbital Transportation Services (COTS). Nakon uspješnog demonstracijskog leta 2010., SpaceX je dobio ugovor u okviru programa Commercial Resupply Services (CRS).[32] Druga generacija, Dragon 2, uključuje varijante za prijevoz posade i tereta. Prvi let bez posade, Crew Dragon Demo-1, izveden je 2019., dok je prvi let s posadom, Crew Dragon Demo-2, izveden 2020. godine.[33] Teretna inačica Dragon 2 prvi je put lansirana u prosincu 2020. u okviru CRS-2 ugovora s NASA-om.[34] U ožujku 2020. NASA je dodijelila SpaceX-u ugovor za razvoj letjelice Dragon XL za opskrbu postaje Lunar Gateway u okviru programa Gateway Logistics Services.[35]

[uredi | uredi kôd]
Sateliti konstelacije Starlink prije razdvajanja u orbiti

Starlink je satelitska internetska konstelacija u vlasništvu podružnice Starlink Services, LLC.[36] Razvoj je započeo 2015., a prvi operativni sateliti lansirani su 2019. godine.[37] Do prosinca 2022. sustav je imao više od milijun korisnika.[38] Projekt je izazvao zabrinutost dijela astronomske zajednice zbog svjetlosnog onečišćenja i mogućeg povećanja svemirskog otpada.[39] SpaceX je uveo tehničke izmjene radi smanjenja refleksije svjetlosti satelita.[40]

Postrojenja

[uredi | uredi kôd]

SpaceX ima proizvodne i lansirne kapacitete u više saveznih država SAD-a.

Hawthorne, Kalifornija

[uredi | uredi kôd]
Sjedište i proizvodni pogon u Hawthorneu tijekom lansiranja Falcona 9

U Hawthorneu se nalazi glavni proizvodni pogon za rakete Falcon i letjelice Dragon te centar za upravljanje misijama.[41]

Starbase, Teksas

[uredi | uredi kôd]
Proizvodni kompleks Starshipa u Starbaseu

U Boca Chici u Teksasu SpaceX razvija i lansira sustav Starship. FAA je izdala dozvolu za lokaciju 2014. godine.[42]

McGregor, Teksas

[uredi | uredi kôd]
Testni kompleks u McGregoru

U McGregoru se nalazi razvojno-testni centar za raketne motore. Svi motori i potisnici prolaze završna testiranja prije ugradnje u letjelice.[43]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Business Search - Business Entities (BE). California Secretary of State (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2017. Pristupljeno 25. srpnja 2018.
  2. Company. SpaceX (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2018.
  3. Kenneth Chang. 27. rujna 2016. Elon Musk's Plan: Get Humans to Mars, and Beyond. New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2018. Pristupljeno 27. rujna 2016.
  4. Making Life Multi-planetary. relayto.com. 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2018. Pristupljeno 4. travnja 2018.
  5. Shontell, Alyson. Elon Musk Decided To Put Life On Mars Because NASA Wasn't Serious Enough. Business Insider. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2019. Pristupljeno 2. veljače 2019.
  6. Stephen Clark. 28. rujna 2008. Sweet Success at Last for Falcon 1 Rocket. Spaceflight Now. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
  7. Kenneth Chang. 25. svibnja 2012. Space X Capsule Docks at Space Station. New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2012. Pristupljeno 25. svibnja 2012.
  8. Launch Schedule. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2018. Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
  9. William Graham. 13. travnja 2015. SpaceX Falcon 9 launches CRS-6 Dragon en route to ISS. NASASpaceFlight. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2015. Pristupljeno 15. svibnja 2015.
  10. Space Station – off the Earth, for the Earth. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2019. Pristupljeno 3. ožujka 2019.
  11. Matthew Weaver. 22. prosinca 2015. "Welcome back, baby": Elon Musk celebrates SpaceX rocket launch – and landing. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2017. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
  12. SpaceX rocket successfully lands on ocean drone platform for third time. The Guardian. 8. travnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2017. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
  13. Loren Grush. 19. svibnja 2016. SpaceX successfully lands its Falcon 9 rocket on a floating drone ship again. The Verge. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2017. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
  14. Amos, Jonathan. Success for SpaceX "re-usable rocket". bbc.com. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2017. Pristupljeno 30. ožujka 2017.
  15. Patel, Neel. SpaceX now operates the world's biggest commercial satellite network. MIT Technology Review. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2020. Pristupljeno 9. siječnja 2020.
  16. Lauer, Alex. SpaceX Is the New King of Commercial Satellites, and It's Just Getting Started. Insidehook. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2020. Pristupljeno 9. siječnja 2020.
  17. 1 2 Chris Gebhardt. 29. rujna 2017. The Moon, Mars, and around the Earth – Musk updates BFR architecture, plans. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2017. Pristupljeno 16. svibnja 2020. Pogreška u citiranju: nevaljala <ref> oznaka; ime "nsf20170929" definirano više puta s različitim sadržajem
  18. Musk, Elon. 1. ožujka 2018. Making Life Multi-Planetary. New Space. 6 (1): 2–11. Bibcode:2018NewSp...6....2M. doi:10.1089/space.2018.29013.emu
  19. Mars Presentation | 2016. relayto.com. 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2018.
  20. Elon Musk says moon mission is "dangerous" but SpaceX's first passenger isn't scared. cbsnews.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. studenoga 2018. Pristupljeno 2. veljače 2019.
  21. Falcon 9 Overview. SpaceX. 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2007. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
  22. NASA – SpaceX Successfully Launches Falcon 1 to Orbit. nasa.gov (engleski). 28. rujna 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2021. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
  23. Private SpaceX rocket blasts off for space station Cargo ship reaches orbit 9 minutes after launch. CBC News. The Canadian Press. 22. svibnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2017. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
  24. Falcon 9 & Falcon Heavy. SpaceX Info. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2020. Pristupljeno 3. veljače 2021.
  25. Falcon Heavy Overview. Space.com. 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2011. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
  26. Falcon Heavy. SpaceX. 15. studenoga 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2017. Pristupljeno 5. travnja 2017.
  27. Falcon 9 User's Guide (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 25. veljače 2019.
  28. Falcon 1 Flight Three Press Kit (PDF). SpaceX. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. listopada 2008. Pristupljeno 30. rujna 2008.
  29. Falcon 9 Launch Vehicle Payload User's Guide, 2009 (PDF). SpaceX. 2009. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. svibnja 2012. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
  30. Bergin, Chris. 30. svibnja 2014. SpaceX lifts the lid on the Dragon V2 crew spacecraft. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2014.
  31. O'Callaghan, Jonathan. 31. srpnja 2019. The wild physics of Elon Musk's methane-guzzling super-rocket. Wired UK. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2021.
  32. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor "BBCLaunchDec2010"
  33. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor "NYT-20200530"
  34. Thompson, Amy. 5. prosinca 2020. Tissue chips and organoids: SpaceX is launching lots of science to space for NASA on Sunday. Space.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. prosinca 2021.
  35. Public Domain Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnoj domeni: Potter, Sean. 27. ožujka 2020. NASA Awards Artemis Contract for Gateway Logistics Services. NASA. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2020.
  36. Order on Review (FCC 23-105) (PDF). Federal Communications Commission. 12. prosinca 2023. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 24. prosinca 2023. Pristupljeno 29. ožujka 2024.
  37. Falcon 9 launches first Starlink mission  heaviest payload launch by SpaceX to date. NASASpaceFlight.com. 23. svibnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2019.
  38. @SpaceX. Starlink now has more than 1,000,000 active subscribers (Tweet) Prenosi Twitter Missing or empty |date= (help)
  39. After SpaceX Starlink Launch, a Fear of Satellites That Outnumber All Visible Stars. The New York Times. Lipanj 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2020.
  40. Astronomy Discussion with National Academy of Sciences. 28. travnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2021.
  41. Belfiore, Michael. 20. siječnja 2012. Inside SpaceX: We Visit the Company's California Headquarters  Slide 3. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2017.
  42. David, Leonard. 15. srpnja 2014. SpaceX receives FAA approval for proposed spaceport in Texas. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2017.
  43. Paur, Jason. 10. listopada 2012. Inside SpaceX's Texas Rocket-Testing Facility. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2013.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]