SpaceX
| Space Exploration Technologies Corp. SpaceX | |
|---|---|
| Vrsta | Privatna |
| Osnovana | 6. svibnja 2002.[1] |
| Osnivač/i | Elon Musk |
| Sjedište grad | Hawthorne, Kalifornija |
| Sjedište država | SAD |
| Ključne osobe | Elon Musk Gwynne Shotwell Tom Mueller |
| Djelatnost/i | Zrakoplovno inženjerstvo Svemirsko inženjerstvo |
| Usluge | Orbitalno lansiranje svemirskih raketa |
| Broj zaposlenih | 6.000+[2] |
| Mrežna stranica | https://www.spacex.com/ |
Space Exploration Technologies Corp. poznatija pod imenom SpaceX je američka privatna tvrtka koja se bavi proizvodnjom svemirskih letjelica i pruža usluge svemirskog transporta sa sjedištem u Hawthorneu u Kaliforniji.[1] Osnovao ga je 2002. godine Elon Musk s ciljem umanjenja troška letova u svemir što bi omogućilo kolonizaciju Marsa što Musk navodi kao konačan cilj svoje kompanije.[3][4][5] SpaceX je razvio nekoliko lansirnih raketa nosača, satelitsku konstelaciju Starlink, teretnu svemirsku letjelicu Dragon i prebacio ljude do Međunarodne svemirske stanice u suradnji s NASA-om koristeći svoj SpaceX Dragon 2.
Postignuća SpaceX-a su prva privatno financirana raketa na tekuće gorivo koja je dostigla zemljinu orbitu (Falcon 1 2008.),[6] prva privatna kompanija koja je uspješno lansirala, postavila u orbitu i vratila na zemlju svemirsku letjelicu (Dragon 2010.), prva privatna kompanija koja je poslala svemirska letjelicu do Međunarodne svemirske postaje (Dragon 2012.),[7] prvo vertikalno polijetanje i propulzivno vertikalno slijetanje orbitalne rakete (Falcon 9 u 2015.), prva ponovna upotreba orbitalne rakete (Falcon 9 u 2017.), prva privatna kompanija koja je lansirala predmet u orbitu oko Sunca (Tesla Roadster kojeg je u svemir ponio Falcon Heavy 2018. godine) i prva privatna kompanija koja je astronaute poslala u orbitu i na Međunarodnu svemirsku stanicu (SpaceX Crew Dragon Demo- 2 i SpaceX Crew-1 misije u 2020. godini).[8] SpaceX je u partnerstvu s NASA-om,[9] dovršio 20[10] misija za opskrbu Međunarodne svemirske postaje (ISS), kao i demonstracijski let bez posade svemirske letjelice Dragon 2 (Crew Demo-1) 2. ožujka 2019. kao i prvi let Dragon 2 s posadom 30. svibnja 2020.

U prosincu 2015. godine Falcon 9 uspješno je obavio prvo propulzivno vertikalno slijetanje. Ovo je bilo prvo takvo postignuće rakete za orbitalni let u svemir.[11] U travnju 2016. godine, lansiranjem SpaceX CRS-8, SpaceX je uspješno vertikalno spustio prvi stupanj rakete nosača na robotsku oceansku platformu za slijetanje.[12] U svibnju 2016. godine, u još jednom prvom pokušaju, SpaceX je ponovo sigurno na zemlju spustio prvi stupanj rakete, ali tijekom znatno energičnije misije postavljanja tereta u geostacionarnu prijelaznu orbitu.[13] U ožujku 2017. godine SpaceX je postao prva tvrtka koja je uspješno ponovno lansirala i spustila prvi stupanj orbitalne rakete.[14] U siječnju 2020. godine, trećim lansiranjem projekta Starlink, SpaceX je postao najveći komercijalni operater neke satelitske konstelacije na svijetu.[15][16]
U rujnu 2016. Musk je predstavio Interplanetarni transportni sistem - koji je kasnije preimenovan u Starship - privatno financirani sustav za lansiranje pokrenut s ciljem razvoja svemirskih tehnologija za upotrebu u interplanetarnim svemirskim letovima. 2017. godine Musk je predstavio poboljšanu varijantu sustava koja je namijenjena za provođenje međuplanetarnih misija i koja je određena za primarno orbitalno letalo SpaceX-a koje će biti u upotrebi nakon ranih 2020-ih, s obzirom na to da je SpaceX najavio da namjerava krajem desetljeća zamijeniti svoje postojeće Falcon 9 rakete i svemirsku kapsulu Dragon sa Starshipom, čak i na tržištu lansiranja satelita u Zemljinu orbitu.[17][18] Planirano je da će Starship biti letjelica koja će omogućavati u potpunosti višestruku upotrebu i bit će najveća raketa ikad u trenutku svog prvog leta, zakazanom za početak 2020-ih.[19][20]

SpaceX je razvio tri generacije lansirnih raketa. Laka raketa Falcon 1 bila je prvi razvijeni nosač te je povučena iz uporabe 2009. godine. Srednje teška Falcon 9 i teška Falcon Heavy operativne su i koriste se za komercijalne, znanstvene i državne misije. Falcon 1 bila je mala raketa sposobna postaviti nekoliko stotina kilograma u nisku Zemljinu orbitu. Između 2006. i 2009. izvedeno je pet lansiranja, od kojih su dva bila uspješna.[21] Falcon 1 bila je prva privatno financirana raketa na tekuće gorivo koja je dosegla orbitu.[22] Falcon 9 je srednje teška raketa sposobna ponijeti do 22.800 kg u orbitu te konkurira raketama Delta IV i Atlas V. Prvi stupanj pogoni devet motora Merlin. Raketa Falcon 9 v1.0 prvi je put uspješno dosegla orbitu 4. lipnja 2010., a treći let, COTS Demo Flight 2, 22. svibnja 2012. godine, lansirao je prvu komercijalnu svemirsku letjelicu koja je pristala uz Međunarodnu svemirsku postaju.[23] Sustav je nadograđivan na verzije Falcon 9 v1.1 (2013.), Falcon 9 Full Thrust (2015.) i Falcon 9 Block 5 (2018.). Prvi stupanj dizajniran je za povratno propulzivno slijetanje i višekratnu uporabu.[24] Falcon Heavy je teška raketa sposobna ponijeti do 63.800 kg u nisku Zemljinu orbitu. Sastoji se od tri modificirana jezgrena stupnja rakete Falcon 9 s ukupno 27 motora Merlin 1D.[25] Prvo lansiranje izvedeno je 6. veljače 2018., kada je u heliocentričnu orbitu lansiran automobil Tesla Roadster.[26] SpaceX razvija potpuno višekratni sustav superteške nosivosti Starship, koji se sastoji od prvog stupnja Super Heavy i svemirske letjelice Starship. Sustav je zamišljen kao zamjena za postojeće lansirne sustave tvrtke.[17]

SpaceX je razvio više obitelji raketnih motora: Merlin, Kestrel i Raptor za lansirne rakete, Draco za sustav upravljanja letjelice Dragon te SuperDraco za sustav spašavanja kapsule Crew Dragon. Motori Merlin koriste tekući kisik (LOX) i kerozin RP-1 te se upotrebljavaju na raketama Falcon 9 i Falcon Heavy.[27] Motor Kestrel korišten je na drugom stupnju rakete Falcon 1.[28] Motori Draco i SuperDraco koriste hipergolična goriva. Draco služi za upravljanje položajem letjelica Dragon i Dragon 2,[29] dok osam motora SuperDraco omogućuje sustav spašavanja posade u slučaju nužde.[30] Motor Raptor koristi tekući kisik i tekući metan te radi u ciklusu potpunog protočnog izgaranja. Namijenjen je pogonu sustava Starship.[31]

SpaceX je razvio seriju svemirskih letjelica Dragon za prijevoz tereta i posade do Međunarodne svemirske postaje (ISS). Prva generacija, Dragon 1, razvijena je uz financijsku potporu NASA-e u okviru programa Commercial Orbital Transportation Services (COTS). Nakon uspješnog demonstracijskog leta 2010., SpaceX je dobio ugovor u okviru programa Commercial Resupply Services (CRS).[32] Druga generacija, Dragon 2, uključuje varijante za prijevoz posade i tereta. Prvi let bez posade, Crew Dragon Demo-1, izveden je 2019., dok je prvi let s posadom, Crew Dragon Demo-2, izveden 2020. godine.[33] Teretna inačica Dragon 2 prvi je put lansirana u prosincu 2020. u okviru CRS-2 ugovora s NASA-om.[34] U ožujku 2020. NASA je dodijelila SpaceX-u ugovor za razvoj letjelice Dragon XL za opskrbu postaje Lunar Gateway u okviru programa Gateway Logistics Services.[35]

Starlink je satelitska internetska konstelacija u vlasništvu podružnice Starlink Services, LLC.[36] Razvoj je započeo 2015., a prvi operativni sateliti lansirani su 2019. godine.[37] Do prosinca 2022. sustav je imao više od milijun korisnika.[38] Projekt je izazvao zabrinutost dijela astronomske zajednice zbog svjetlosnog onečišćenja i mogućeg povećanja svemirskog otpada.[39] SpaceX je uveo tehničke izmjene radi smanjenja refleksije svjetlosti satelita.[40]
SpaceX ima proizvodne i lansirne kapacitete u više saveznih država SAD-a.

U Hawthorneu se nalazi glavni proizvodni pogon za rakete Falcon i letjelice Dragon te centar za upravljanje misijama.[41]

U Boca Chici u Teksasu SpaceX razvija i lansira sustav Starship. FAA je izdala dozvolu za lokaciju 2014. godine.[42]

U McGregoru se nalazi razvojno-testni centar za raketne motore. Svi motori i potisnici prolaze završna testiranja prije ugradnje u letjelice.[43]
- 1 2 Business Search - Business Entities (BE). California Secretary of State (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2017. Pristupljeno 25. srpnja 2018.
- ↑ Company. SpaceX (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2020. Pristupljeno 25. srpnja 2018.
- ↑ Kenneth Chang. 27. rujna 2016. Elon Musk's Plan: Get Humans to Mars, and Beyond. New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. ožujka 2018. Pristupljeno 27. rujna 2016.
- ↑ Making Life Multi-planetary. relayto.com. 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2018. Pristupljeno 4. travnja 2018.
- ↑ Shontell, Alyson. Elon Musk Decided To Put Life On Mars Because NASA Wasn't Serious Enough. Business Insider. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. travnja 2019. Pristupljeno 2. veljače 2019.
- ↑ Stephen Clark. 28. rujna 2008. Sweet Success at Last for Falcon 1 Rocket. Spaceflight Now. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
- ↑ Kenneth Chang. 25. svibnja 2012. Space X Capsule Docks at Space Station. New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. svibnja 2012. Pristupljeno 25. svibnja 2012.
- ↑ Launch Schedule. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. kolovoza 2018. Pristupljeno 16. kolovoza 2018.
- ↑ William Graham. 13. travnja 2015. SpaceX Falcon 9 launches CRS-6 Dragon en route to ISS. NASASpaceFlight. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2015. Pristupljeno 15. svibnja 2015.
- ↑ Space Station – off the Earth, for the Earth. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2019. Pristupljeno 3. ožujka 2019.
- ↑ Matthew Weaver. 22. prosinca 2015. "Welcome back, baby": Elon Musk celebrates SpaceX rocket launch – and landing. The Guardian. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2017. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
- ↑ SpaceX rocket successfully lands on ocean drone platform for third time. The Guardian. 8. travnja 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2017. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
- ↑ Loren Grush. 19. svibnja 2016. SpaceX successfully lands its Falcon 9 rocket on a floating drone ship again. The Verge. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. veljače 2017. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
- ↑ Amos, Jonathan. Success for SpaceX "re-usable rocket". bbc.com. BBC. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. ožujka 2017. Pristupljeno 30. ožujka 2017.
- ↑ Patel, Neel. SpaceX now operates the world's biggest commercial satellite network. MIT Technology Review. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2020. Pristupljeno 9. siječnja 2020.
- ↑ Lauer, Alex. SpaceX Is the New King of Commercial Satellites, and It's Just Getting Started. Insidehook. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2020. Pristupljeno 9. siječnja 2020.
- 1 2 Chris Gebhardt. 29. rujna 2017. The Moon, Mars, and around the Earth – Musk updates BFR architecture, plans. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. listopada 2017. Pristupljeno 16. svibnja 2020. Pogreška u citiranju: nevaljala
<ref>oznaka; ime "nsf20170929" definirano više puta s različitim sadržajem - ↑ Musk, Elon. 1. ožujka 2018. Making Life Multi-Planetary. New Space. 6 (1): 2–11. Bibcode:2018NewSp...6....2M. doi:10.1089/space.2018.29013.emu
- ↑ Mars Presentation | 2016. relayto.com. 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. travnja 2018.
- ↑ Elon Musk says moon mission is "dangerous" but SpaceX's first passenger isn't scared. cbsnews.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. studenoga 2018. Pristupljeno 2. veljače 2019.
- ↑ Falcon 9 Overview. SpaceX. 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2007. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
- ↑ NASA – SpaceX Successfully Launches Falcon 1 to Orbit. nasa.gov (engleski). 28. rujna 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2021. Pristupljeno 30. prosinca 2021.
- ↑ Private SpaceX rocket blasts off for space station Cargo ship reaches orbit 9 minutes after launch. CBC News. The Canadian Press. 22. svibnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2017. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
- ↑ Falcon 9 & Falcon Heavy. SpaceX Info. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. srpnja 2020. Pristupljeno 3. veljače 2021.
- ↑ Falcon Heavy Overview. Space.com. 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2011. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
- ↑ Falcon Heavy. SpaceX. 15. studenoga 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2017. Pristupljeno 5. travnja 2017.
- ↑ Falcon 9 User's Guide (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 20. veljače 2019. Pristupljeno 25. veljače 2019.
- ↑ Falcon 1 Flight Three Press Kit (PDF). SpaceX. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. listopada 2008. Pristupljeno 30. rujna 2008.
- ↑ Falcon 9 Launch Vehicle Payload User's Guide, 2009 (PDF). SpaceX. 2009. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. svibnja 2012. Pristupljeno 1. ožujka 2017.
- ↑ Bergin, Chris. 30. svibnja 2014. SpaceX lifts the lid on the Dragon V2 crew spacecraft. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2014.
- ↑ O'Callaghan, Jonathan. 31. srpnja 2019. The wild physics of Elon Musk's methane-guzzling super-rocket. Wired UK. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2021.
- ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvor "BBCLaunchDec2010" - ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvor "NYT-20200530" - ↑ Thompson, Amy. 5. prosinca 2020. Tissue chips and organoids: SpaceX is launching lots of science to space for NASA on Sunday. Space.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. prosinca 2021.
- ↑
Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnoj domeni: Potter, Sean. 27. ožujka 2020. NASA Awards Artemis Contract for Gateway Logistics Services. NASA. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2020. - ↑ Order on Review (FCC 23-105) (PDF). Federal Communications Commission. 12. prosinca 2023. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 24. prosinca 2023. Pristupljeno 29. ožujka 2024.
- ↑ Falcon 9 launches first Starlink mission – heaviest payload launch by SpaceX to date. NASASpaceFlight.com. 23. svibnja 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2019.
- ↑ @SpaceX. Starlink now has more than 1,000,000 active subscribers (Tweet) Prenosi Twitter Missing or empty |date= (help)
- ↑ After SpaceX Starlink Launch, a Fear of Satellites That Outnumber All Visible Stars. The New York Times. Lipanj 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2020.
- ↑ Astronomy Discussion with National Academy of Sciences. 28. travnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2021.
- ↑ Belfiore, Michael. 20. siječnja 2012. Inside SpaceX: We Visit the Company's California Headquarters – Slide 3. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. ožujka 2017.
- ↑ David, Leonard. 15. srpnja 2014. SpaceX receives FAA approval for proposed spaceport in Texas. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2017.
- ↑ Paur, Jason. 10. listopada 2012. Inside SpaceX's Texas Rocket-Testing Facility. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. siječnja 2013.