Prijeđi na sadržaj

Frinih (komediograf)

Izvor: Wikipedija

Frinih (grč. Φρύνιχος, 5. vek pne.) bio je atinski komediograf, sin Eunomidov,[1] pripadnik "druge generacije onih koji su stvarali u okviru stare komedije" (τῶν ἐπιδευτέρων τῆς ἀρχαίας κωμωδίας).[2] Na istom mestu u Sudi nalazi se podatak da je prvu svoju komediju prikazao na pozornici 434. pne., no nepoznati autor spisa O komediji taj događaj smešta u 429. pne., kada je prvi put prikazana i jedna Eupolidova drama.[3] Ovaj drugi podatak verovatno se odnosi na Frinihovu prvu pobedu na Lenejama, gde je pobedio ukupno dva puta, dok je na Velikim Dionisijama prvu pobedu odneo iza 420. pne.[4] O Frinihovom životu nije poznato ništa drugo, s obzirom na to da se tvrdnja anonimnog autora da je umro na Siciliji najverovatnije odnosi na tragičkog pesnika istog imena.[5]

Friniha su antički filolozi svrstali među najistaknutije pesnike stare atičke komedije,[6] a taj sud potvrđuju i elegancija i snaga sačuvanih fragmenata, kojih je više od 90. Aristofan ga, doduše, ovim rečima napada, zajedno s drugim komediografima, zbog upotrebe narodske i zastarele lakrdije:

Zašto ja treba da nosim sve te stvari,
a da ne pravim nikakve šale koje Frinih,
Lukis i Amipsija ovde obično prave?[7]

– Aristofan

Međutim, sholijast uz to mesto u Žabama napominje da u sačuvanim Frinihovim komadima nije našao takvih "niskih" šala. Friniha su optuživali i za kvarenje jezika, nepoštovanje metričkih pravila i za plagijarizam. Ovu poslednju optužbu izneo je komički pesnik Hermip u komediji Nosači korpe (Φορμόφοροι), odakle ju je preuzeo i Aristofan, u čijim Pticama hor slavuja kaže da Frinih dolazi na njihove koncerte da kao pčela zahvati ambroziju s njihovih pesama.[8] No takve izjave verovatno treba tumačiti kao svedočanstvo o visokom intenzitetu suparništva između tih komičkih pesnika nego kao neupitne istine. Najzad, Aristofan u Oblacima optužuje i Eupolida da je za komad Mariku plagirao njegove Vitezove, i to loše, jer je zarad kordaka dodao lik pijane žene "koju je Frinih davno opevao" (ἣν Φρύνιχος πάλαι πεποίηχ᾽, ἣν...).[9] Što se metrike tiče, antički izvori govore o Frinihovim metričkim inovacijama. Jezik mu je uglavnom jezgrovit i elegantan, no ponekad upotrebljava reči neuobičajene tvorbe.[10] Komentare na Frinihove drame napisao je poznati gramatičar Didim iz Aleksandrije, iz čijeg je komentara na Kronosa sačuvan jedan citat kod Ateneja.[11]

Sačuvano je deset naslova Frinihovih komedija,[12] no Konos (Κόννος) i Veseljaci (Κωμασταί) danas se pripisuju Amipsiji.[13] Ostaje ovih osam naslova:[14]

  • Efijalt (Ἐφιάλτης)
  • Kronos (Κρόνος)
  • Satiri (Σάτυρυι)
  • Tragički pevači ili Oslobođenici (Τραγῳδοὶ ἢ Ἀπελεύθεροι)
  • Pustinjak (Μονότροπος, 414. pne.)
  • Muze (Μοῦσαι, 405. pne.)
  • Posvećenice (Μύστης)
  • Žene kosačice (Προάστριαι)

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Prema sholiji uz Aristofanove Žabe, st. 14.
  2. ↑ Suda, s.v. Φρύνιχος.[mrtav link]
  3. ↑ Anonim, O komediji, p. 29.
  4. ↑ Inscriptiones Graecae, II2, 2325. 61. 124.
  5. ↑ William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Phrynichus (3). Arhivirano 2012-10-19 na Wayback Machine-u
  6. ↑ Anonim, O komediji, p. 28.
  7. ↑ „Aristophanes, Frogs, vv. 12–14, F.W. Hall and W.M. Geldart, Ed.”. Pristupljeno 31. 10. 2013.
  8. ↑ „Aristophanes, Birds, vv. 748–750, F.W. Hall and W.M. Geldart, Ed.”. Pristupljeno 31. 10. 2013.
  9. ↑ „Aristophanes, Clouds, vv. 553–555, F.W. Hall and W.M. Geldart, Ed.”. Pristupljeno 31. 10. 2013.
  10. ↑ Augustus Meineke, Fragmenta Comicorum Graecorum, Vol. I, str. 151.
  11. ↑ Atenej, Deipnosophistae, IX, 371f.
  12. ↑ Suda, loc. cit.
  13. ↑ The Oxford Classical Dictionary (3. izd.), 2003, s.v. Phrynichus (2).
  14. ↑ Datiranje prema The Oxford Classical Dictionary, loc. cit.