Oratorijanci
| |||
| Kratica naziva: | C.O. | ||
| Godina osnivanja: | 1575. | ||
| Godina reorganiziranja: | |||
| Reorganizator: | - | ||
| Mjesto osnivanja: | Rim | ||
| Filippo Neri | |||
| utemeljitelj: | Filippo Neri | ||
| krilatica: | |||
| Službeni jezik: | |||
| Sjedište: | Via di Parione 33, Rim | ||
| Generalni prokurator: | Mario Avilés | ||
| čelni čovjek: | Generalni prokurator | ||
| Roditeljski red: | |||
| Redovi nastali iz ovog reda: | |||
| Podredovi: | |||
| Broj pripadnika: | 550 | ||
| Poznati pripadnici: | |||
| Odijelo: | |||
Oratorijanci (latinski: Confederatio oratorii S. Philippi Nerii - Konfederacija oratorija sv. Filipa Nerija[1], akronim: C.O.) je manji katolički crkveni red nezaređenih svećenika i laika, poznat po radu na obrazovanju mladih.[1]
Tu kongregaciju osnovao je 1564. Filippo Neri u Rimu, a odobrio 1575. papa Grgur XIII. bulom Copiosus in misericordia Deus i potvrdio papa Pavao V 1612.[2]
Tako je nazvana jer su članovi svoje prve sastanke održavali u rimskom oratoriju San Girolamo. Oratorijanci su relativno brzo širili po talijanskim, francuskim, španjolskim i engleskim gradovima, kao potpuno nezavisne organizacije, pa su se 1942. ujedinili u konfederaciju.[3]
Francusku filijalu reda osnovao je Pierre Bérulle 1611. pod imenom - Société de l'Oratoire de Jésus et de Marie Immaculée (latinski: Congregatio Oratorii Iesu et Mariæ), najčešće zovu samo Francuski Oratorijanci ili Berulijanci. Njen rad odobren je 1613., a nakon čitavog niza rekonstrukcija ponovno 1925.[1]
Glavni cilj te francuske zajednice je obrazovanje mladih svećenika.[1]
Prvi oratorij u Engleskoj osnovao je 1848. kardinal John Henry Newman.[1]
Prva Oratorijinska zajednica po uzoru na orginalnu rimsku počela je djelovati u Splitu tokom 18. vijeka.[3]
- 1 2 3 4 5 „Oratorians” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 31. 3. 2018.
- ↑ „Benvenuti” (talijanski). Procura Generale della Confederazione dell'Oratorio di San Filippo Neri. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-22. Pristupljeno 31. 3. 2018.
- 1 2 „Oratorijanci” (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 31. 3. 2018.
