Prijeđi na sadržaj

Geofagija

Izvor: Wikipedija

Geofagija[1] je namjerna[2] praksa konzumiranja zemlje ili tvari sličnih tlu poput gline, krede ili termitnjaka. To je adaptacija ponašanja koja se javlja kod mnogih životinja i dokumentirana je kod više od 100 vrsta primata.[3] Geofagija kod primata koji nisu ljudi prvenstveno se koristi za zaštitu od parazita, za osiguravanje mineralnih dodataka i za pomoć u metaboliziranju toksičnih spojeva iz lišća.[4] Geofagija se javlja i kod ljudi i najčešće se prijavljuje kod djece i trudnica.[5]

Ljudska geofagija je oblik pike – žudnje i namjerne konzumacije ne-hranjivih artikala – i klasifikovana je kao poremećaj ishrane u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM) ako nije društveno ili kulturno prikladna.[6] Ponekad je geofagija posljedica prenošenja infekcije ankiloforima. Iako njena etiologija ostaje nepoznata, geofagija ima mnoge potencijalne adaptivne zdravstvene koristi, kao i negativne posljedice.[5][7]

Životinje

[uredi | uredi kod]
Za više informacija pogledajte članak Zoofarmakognozija

Geofagija je široko rasprostranjena u životinjskom carstvu. Galen, grčki filozof i ljekar, prvi je zabilježio upotrebu gline od strane bolesnih ili povrijeđenih životinja u drugom vijeku nove ere. Ta vrsta geofagije dokumentovana je kod "mnogih vrsta sisara, ptica, gmizavaca, leptira i izopoda, posebno među biljojedima".[8]

Ptice

[uredi | uredi kod]
Papagaji jedu zemlju

Primijećeno je da mnoge vrste južnoameričkih papagaja dolaze na mjesta sa visokim sadržajem gline kako bi ju lizali, a Cacatua galerita jedu glinu u Papui Novoj Gvineji. Analiza tla koje konzumiraju divlje ptice pokazuje da one često preferiraju tla s visokim sadržajem gline, obično s dobro zastupljenim porodicama smektitnih glina.[9]

Preferenca za određene vrste gline ili tla može dovesti do neobičnog ponašanja pri hranjenju. Na primjer, peruanski papagaji iz amazonske prašume ne okupljaju se samo na jednoj određenoj krivini rijeke Manu, već na jednom specifičnom sloju tla koji se proteže stotinama metara horizontalno duž te krivine. Papagaji izbjegavaju jesti supstrat u slojevima jedan metar iznad ili ispod preferiranog sloja. Ti papagaji redovno jedu sjemenke i nezrele plodove koji sadrže alkaloide i druge toksine koji čine sjemenke i plodove gorkim, pa čak i smrtonosnim. Budući da mnoge od tih hemikalija postaju pozitivno nabijene u želučanoj kiselini, vežu se za minerale gline koji imaju negativno nabijena mjesta za izmjenu kationa i time postaju sigurni. Njihova preferirana tla imaju mnogo veći kapacitet izmjene kationa od susjednih, odbačenih slojeva tla jer su bogata mineralima smektitom, kaolinitom i tinjcem. Preferirana tla nadmašuju čisti mineral kaolinat i nadmašuju ili se približavaju čistom bentonitu u svojoj sposobnosti vezivanja kinina i taninske kiseline.[8]

In vitro i in vivo testovi ovih i mnogih drugih tla iz jugoistočnog Perua pokazuju da ona također oslobađaju nutritivno važne količine minerala poput kalcija i natrija. U gore navedenom primjeru rijeke Manu, preferirani pojasevi tla imali su mnogo više nivoe natrija od onih koji nisu odabrani. Ponovljene studije su pokazale da tla koja papagaji u Južnoj Americi najčešće konzumiraju imaju veći sadržaj natrija od onih koja ne konzumiraju.[10][11][12]

Nije jasno koji faktor pokreće geofagiju kod ptica.[13] Međutim, sve je više dokaza da je natrijum najvažniji pokretač toga među papagajima u jugoistočnom Peruu. Poznato je da papagaji jedu toksičnu hranu širom svijeta, ali geofagija je koncentrisana u vrlo specifičnim regijama.[14] Istraživači Lee et al. pokazuju da je geofagija kod papagaja u Južnoj Americi u značajnoj mjeri pozitivno korelirana s udaljenošću od okeana. To sugerira da je ukupni nedostatak natrija u ekosistemu, a ne varijacije u toksičnosti hrane, bolji predskazivač prostorne distribucije geofagije. Taj rad, zajedno s nedavnim nalazima o konzistentno visokim nivoima natrija u konzumiranim zemljištima,[10][11][12] čini vrlo vjerovatnim da je natrij primarni pokretač geofagije među papagajima (i moguće drugim taksonima) u zapadnom slivu Amazona. Tu hipotezu o dodatnim hranjivim tvarima dodatno podržava vrhunac geofagije koji se javlja tokom sezone parenja papagaja.[15]

Neljudski primati

[uredi | uredi kod]
Propithecus candidus jede zemlju

Postoji nekoliko hipoteza o važnosti geofagije kod šišmiša i primata.[16]:436[17] Primijećeno je da čimpanze u Nacionalnom parku Kibale u Ugandi konzumiraju tlo bogato kaolinitnom glinom neposredno prije ili nakon konzumiranja biljaka, uključujući Trichilia rubescens, koja u laboratoriji posjeduje antimalarijska svojstva.[18]

Pet japanskih makakija jedu zemlju

Geofagija je bihevioralna adaptacija uočena kod 136 vrsta neljudskih primata iz podreda Haplorrhini (81%) i Strepsirrhini (19%).[19] Najčešće konzumirana tla su tla s humaka, tla s podnožja drveća, tla s termitskih humaka, 'Pong' tla i šumsko tlo.[4] Studije su pokazale mnoge prednosti geofagije kao što su zaštita od parazita (4,9%), mineralni dodaci (19,5%) i pomoć u metaboliziranju toksičnih spojeva iz lišća (12,2%).[4] Iz analize tla vidljivo je da je jedan od glavnih spojeva u zemlji koje konzumiraju ovi primati mineral gline koji sadrži kaolinit, koji se često koristi u lijekovima za dijareju i crijevne probleme.[20]

Geofagno ponašanje igra važnu ulogu u zdravlju neljudskih primata.[4] Ta vrsta zoofarmakognozije razlikuje se od vrste do vrste. Na primjer, planinske gorile iz Ruande imaju tendenciju da unose glineno tlo tokom sušne sezone, kada se vegetacija mijenja, prisiljavajući ih da se hrane biljkama koje imaju više otrovnih spojeva - u tom slučaju unesena glina apsorbira te toksine pružajući probavne koristi.[4] Ta vrsta sezonske adaptacije ponašanja također se vidi kod crvenorukog urlikavca iz zapadne brazilske Amazonije, koji se također moraju prilagoditi promjeni hranjenja lišćem koje sadrži više otrovnih spojeva.[21]

U drugim slučajevima, prstenorepi lemuri koriste geofagiju kao preventivno i terapijsko ponašanje za kontrolu parazita i crijevnih infekcija.[19] Ove koristi od gutanja gline mogu se primijetiti i kod rezus makakija.[20] U studiji koja je provedena na ostrvu Cayo Santiago, uočeno je da rezus makakiji imaju crijevne parazite i da njihovo zdravlje nije bilo pogođeno, niti su imali mnogo gastrointestinalnih efekata od ovih parazita.[20] Podaci pokazuju da je to uzrokovano konzumiranjem glinenog tla od strane ove vrste.[20] S druge strane, zapažanja su pokazala da bihevioralna geofagija obezbjeđuje mineralne dodatke, kao što se vidi kod kambodžanskih Colobinae.[22] Studija je provedena na slanim mjestima u zaštićenom području Veun Sai-Siem Pang, mjestu koje posjećuju razne vrste neljudskih primata.[22] Potrebno je provesti detaljnija istraživanja kako bi se bolje razumjela ova bihevioralna adaptacija geofagije među neljudskim primatima.

Šišmiši

[uredi | uredi kod]

Postoji debata o tome da li je geofagija kod šišmiša prvenstveno uzrokovana suplementacijom hranjivim tvarima ili detoksikacijom. Poznato je da neke vrste šišmiša redovno posjećuju mjesta s mineralima ili solju kako bi povećale unos minerala. Međutim, Voigt i saradnici su pokazali da i šišmiši s nedostatkom minerala i zdravi šišmiši posjećuju slana mjesta istom brzinom.[23] Stoga je malo vjerovatno da je suplementacija mineralima primarni razlog geofagije kod šišmiša. Osim toga, prisustvo šišmiša na slanim mjestima povećava se tokom perioda velike potražnje za energijom.[23] Voigt i saradnici su zaključili da je primarna svrha prisustva šišmiša na slanim mjestima detoksikacija, kompenzirajući povećanu konzumaciju toksičnog voća i sjemenki.[23]

Ljudi

[uredi | uredi kod]

Antropološki i historijski dokazi

[uredi | uredi kod]

Dokazi o vjerovatnom porijeklu geofagije pronađeni su kod ostataka ranih ljudi u Africi:

Najstariji dokazi o geofagiji koju su praktikovali ljudi potiču s praistorijskog nalazišta kod vodopada Kalambo na granici između Zambije i Tanzanije (Root-Bernstein & Root-Bernstein, 2000). Ovdje je bijela glina bogata kalcijem pronađena uz kosti Homo habilisa (neposrednog prethodnika Homo sapiensa).[16]:446

Petogodišnja djevojčica u Peruu sa željom da jede zemlju (geofagija). Drvorez E. Rioua, 1860-te.

Geofagija je gotovo univerzalna širom svijeta u plemenskim i tradicionalnim ruralnim društvima (iako očigledno nije dokumentovana u Japanu ili Koreji).[16] U antičkom svijetu nekoliko je pisaca primijetilo fenomen geofagije. Kaže se da je Plinije primijetio gutanje tla na Lemnosu, ostrvu u Grčkoj, a korištenje tla sa tog ostrva zabilježeno je sve do 14. vijeka.[16][24] Udžbenik Hipokrata (460–377. p.n.e.) spominje geofagiju, a poznati medicinski udžbenik pod nazivom De Medicina, koji je uredio A. Kornelije Celzo (14–37. n.e.), naizgled povezuje anemiju sa geofagijom.[24] Jedna od Rumijevih basni govori o geofagu kojeg je prevario prodavač šećera ostavljajući ga samog s utegom napravljenim od gline, a zatim čekajući dok on ne pojede dovoljno, smanjujući količina šećera koju će dobiti.[25]

Postojanje geofagije među američkim Indijancima primijetili su rani istraživači u Americi, uključujući Gabriela Soaresa de Sousu, koji je 1587. godine izvijestio o plemenu u Brazilu koje ju je koristilo za samoubistvo,[16] i Alexandera von Humboldta, koji je rekao da pleme zvano Otomaci jede velike količine zemlje.[24] U Africi, David Livingstone je pisao o robovima koji su jeli zemlju na Zanzibaru,[24] a također se smatra da je veliki broj robova sa sobom donio prakse jedenja zemlje kada su prokrijumčareni u Novi svijet kao dio transatlantske trgovine robljem.[16] Robovi koji su prakticirali geofagiju dobili su nadimak "glinojedi" jer su bili poznati po konzumiranju gline, kao i začina, pepela, krede, trave, gipsa, boje i škroba.[26]

Savremene prakse

[uredi | uredi kod]
Nekoliko različitih vrsta kamenja od glinenog materijala prodaje se na lokalnoj pijaci u Kabweu, Zambija. Obično ih kupuju i konzumiraju trudnice.

U Africi se kaolinit, ponekad poznat kao kalaba (u Gabonu[27] i Kamerunu),[28] calaba i calabachop (u Ekvatorijalnoj Gvineji), jede iz zadovoljstva ili radi suzbijanja gladi.[28] Kaolin za ljudsku prehranu prodaje se na većini pijaca u Kamerunu i često je začinjen začinima poput crnog bibera i kardamona.[29] Konzumacija je najveća među ženama, posebno radi liječenja mučnine tokom trudnoće, uprkos mogućim opasnim nivoima arsena i olova za nerođeno dijete.[30][31] Još jedan primjer geofagije zabilježen je u Mangaungu, provinciji Slobodna Država u Južnoj Africi, gdje je ta praksa geohemijski istražena.[32] Kreda od kalabaša se također jede u zapadnoj Africi.[33]

Priprema haićanskih blatnih kolačića

Na Haitiju su siromašni ljudi poznati po tome što jedu blatne kolačiće napravljene od zemlje, soli i biljne masti. Ti keksi imaju minimalnu nutritivnu vrijednost, ali uspijevaju održati siromašne u životu.[34] Međutim, navodi se da dugotrajna konzumacija tih kolačića uzrokuje bolove u želucu i pothranjenost, te ih ljekari ne preporučuju.[35]

Neke južnojačke afroameričke zajednice konzumiraju kaolinit kao dodatak prehrani i tradicionalnu medicinu, posebno za trudnice.[36] Navodno je praksa opadala do 1984. godine,[37] ali se u nekim zajednicama nastavila i u 21. stoljeću.[38]

U Centralnoj i Istočnoj Javi, Indonezija, hrana napravljena od zemlje koja se zove ampo jede se kao međuobrok ili lagani obrok.[39][40][41] Sastoji se od čiste gline, bez ikakve mješavine sastojaka.[39]

Bentonitna glina dostupna je širom svijeta kao pomoć pri probavi; kaolinit se također široko koristi kao pomoć pri probavi i kao baza za neke lijekove. Atapulgit, druga vrsta gline, aktivni je sastojak mnogih lijekova protiv proljeva.[26]

Utjecaj na zdravlje

[uredi | uredi kod]
Silicij u tlu koje je žena pojela pojavljuje se kao bijela boja na ovom običnom rendgenskom snimku.

Primijećeno je da minerali gline imaju korisne mikrobiološke efekte, poput zaštite želuca od toksina, parazita i patogena.[42][43] Ljudi nisu u stanju sintetizirati vitamin B12 (kobalamin), tako da geofagija može biti bihevioralna adaptacija za njegovo dobijanje iz bakterija u tlu.[44] Sadržaj minerala u tlu može varirati ovisno o regiji, ali mnogi sadrže visoke nivoe kalcija, bakra, magnezija, željeza i cinka, minerala koji su ključni za razvoj fetusa, što može uzrokovati želju za žvakanjem metala, zemlje ili leda kod trudnica. U mjeri u kojoj su ove žudnje i naknadna konzumacija minerala (kao i u slučaju žudnje za ledom ili drugom hladnom hranom koja sužava vazokonstrikciju vrata, a pomaže u povećanju nivoa kisika u mozgu sužavanjem vena na vratu) terapeutski učinkovite u smanjenju smrtnosti dojenčadi, te genetske predispozicije i povezani okolišni okidači vjerojatno će se naći i kod dojenčadi. Slično tome, višegeneracijsko osiromašena sela ili druge homogene socioekonomske zatvorene genetske zajednice imaju veću vjerovatnoću da nagrađuju ekspresiju gena za žudnju za konzumacijom tla ili gline, povećavajući vjerovatnoću preživljavanja kroz višestruke trudnoće za oba spola.[43][45]

Postoje očigledni zdravstveni rizici konzumiranja tla kontaminiranog životinjskim ili ljudskim izmetom; posebno, jaja helminta, poput Ascarisa, koja mogu ostati održiva u tlu godinama, mogu dovesti do infekcija helmintima.[46][47] Tetanus predstavlja dodatni rizik.[46] Trovanje olovom je također povezano s gutanjem tla,[48] kao i zdravstveni rizici povezani s izloženošću cinku koji mogu biti problematični među ljudima koji redovno jedu tlo.[32] Gestacijska geofagija (geofagija u trudnoći) povezana je s raznim homeostatskim poremećajima i oksidativnim oštećenjima kod pacova.[49]

Povezano

[uredi | uredi kod]
  • Ljekovita glina, razne gline odabrane i korištene u medicinske svrhe, uključujući i konzumiranje.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ Ziegler, J. (1997). „Geophagia: a vestige of paleonutrition?”. Tropical Medicine and International Health 2 (7): 609–611. DOI:10.1046/j.1365-3156.1997.d01-359.x. PMID 9270727.
  2. ↑ Fack, Vinciane; Shanee, Sam; Vercauteren Drubbel, Régine; Vercauteren, Martine; Meunier, Hélène (May 2020). „Geophagy in the yellow-tailed woolly monkey (Lagothrix flavicauda) at La Esperanza, Peru: site characterization and soil composition”. Primates 61 (3): 507–518. DOI:10.1007/s10329-020-00802-9. PMID 32095910.
  3. ↑ Pebsworth, Paula A.; Huffman, Michael A.; Lambert, Joanna E.; Young, Sera L. (January 2019). „Geophagy among nonhuman primates: A systematic review of current knowledge and suggestions for future directions” (en). American Journal of Physical Anthropology 168 (S67): 164–194. Bibcode 2019AJPA..168S.164P. DOI:10.1002/ajpa.23724. PMID 30508222.
  4. 1 2 3 4 5 Krishnamani, R.; Mahaney, William C. (2000-05-01). „Geophagy among primates: adaptive significance and ecological consequences” (en). Animal Behaviour 59 (5): 899–915. DOI:10.1006/anbe.1999.1376. PMID 10860518.
  5. 1 2 Young, Sera L. (2011). Craving earth : understanding pica: the urge to eat clay, starch, ice, and chalk (Pbk. izd.). New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-14608-1. OCLC 806349461.Šablon:Pn
  6. ↑ DSM-5 Task Force (2013). Diagnostic and statistical manual of mental disorders: DSM-5 (5th izd.). Arlington, VA: American Psychiatric Association. ISBN 978-0-89042-554-1. OCLC 830807378.
  7. ↑ Young, Sera L.; Miller, Joshua D. (February 2019). „Medicine Beneath Your Feet: A Biocultural Examination of the Risks and Benefits of Geophagy”. Clays and Clay Minerals 67 (1): 81–90. Bibcode 2019CCM....67...81Y. DOI:10.1007/s42860-018-0004-6.
  8. 1 2 Diamond JM (1999). „Evolutionary biology. Dirty eating for healthy living”. Nature 400 (6740): 120–1. Bibcode 1999Natur.400..120D. DOI:10.1038/22014. PMID 10408435.
  9. ↑ Symes, C. T.; Hughes, J. C.; Mack, A. L.; Marsden, S. J. (January 2006). „Geophagy in birds of Crater Mountain Wildlife Management Area, Papua New Guinea”. Journal of Zoology 268 (1): 87–96. DOI:10.1111/j.1469-7998.2005.00002.x.
  10. 1 2 Emmons, Louise H.; Stark, Nellie M. (1979-01-01). „Elemental Composition of a Natural Mineral Lick in Amazonia”. Biotropica 11 (4): 311–313. Bibcode 1979Biotr..11..311E. DOI:10.2307/2387925. JSTOR 2387925.
  11. 1 2 Powell, Luke L.; Powell, Thomas U.; Powell, George V. N.; Brightsmith, Donald J. (2009-05-01). „Parrots Take it with a Grain of Salt: Available Sodium Content May Drive Collpa (Clay Lick) Selection in Southeastern Peru”. Biotropica 41 (3): 279–282. Bibcode 2009Biotr..41..279P. DOI:10.1111/j.1744-7429.2009.00514.x.
  12. 1 2 Brightsmith, Donald J.; Muñoz-Najar, Romina Aramburú (2004-12-01). „Avian Geophagy and Soil Characteristics in Southeastern Peru”. Biotropica 36 (4): 534–543. Bibcode 2004Biotr..36..534B. DOI:10.1111/j.1744-7429.2004.tb00348.x.
  13. ↑ Brightsmith, Donald J.; Taylor, John; Phillips, Timothy D. (2008-11-01). „The Roles of Soil Characteristics and Toxin Adsorption in Avian Geophagy”. Biotropica 40 (6): 766–774. Bibcode 2008Biotr..40..766B. DOI:10.1111/j.1744-7429.2008.00429.x.
  14. ↑ Lee, Alan T. K.; Kumar, Sunil; Brightsmith, Donald J.; Marsden, Stuart J. (June 2010). „Parrot claylick distribution in South America: do patterns of 'where' help answer the question 'why'?”. Ecography 33 (3): 503–513. DOI:10.1111/j.1600-0587.2009.05878.x.
  15. ↑ Brightsmith, D. J.; Hobson, E. A.; Martinez, G. (2018). „Food availability and breeding season as predictors of geophagy in Amazonian parrots”. Ibis 160 (1): 101–111. DOI:10.1111/ibi.12515.
  16. 1 2 3 4 5 6 Abrahams PW (2013). „Geophagy and the Involuntary Ingestion of Soil”. u: Selinus O. Essentials of Medical Geology. Springer. str. 433–454. DOI:10.1007/978-94-007-4375-5_18. ISBN 978-94-007-4374-8.
  17. ↑ Krishnamani, R.; Mahaney, William C. (May 2000). „Geophagy among primates: adaptive significance and ecological consequences”. Animal Behaviour 59 (5): 899–915. DOI:10.1006/anbe.1999.1376. PMID 10860518.
  18. ↑ „Geophagy: soil consumption enhances the bioactivities of plants eaten by chimpanzees”. Naturwissenschaften 95 (4): 325–31. 2008. Bibcode 2008NW.....95..325K. DOI:10.1007/s00114-007-0333-0. PMID 18188538.
  19. 1 2 Pebsworth, Paula A.; Huffman, Michael A.; Lambert, Joanna E.; Young, Sera L. (January 2019). „Geophagy among nonhuman primates: A systematic review of current knowledge and suggestions for future directions” (en). American Journal of Physical Anthropology 168 (S67): 164–194. Bibcode 2019AJPA..168S.164P. DOI:10.1002/ajpa.23724. PMID 30508222.
  20. 1 2 3 4 Knezevich, Mary (1998). „Geophagy as a therapeutic mediator of endoparasitism in a free-ranging group of rhesus macaques (Macaca mulatta)”. American Journal of Primatology 44 (1): 71–82. DOI:10.1002/(sici)1098-2345(1998)44:1<71::aid-ajp6>3.0.co;2-u. PMID 9444324.
  21. ↑ de Souza, Luciane L.; Ferrari, Stephen F.; da Costa, Marcondes L.; Kern, Dirse C. (2002). „Geophagy as a Correlate of Folivory in Red-Handed Howler Monkeys (Alouatta belzebul) from Eastern Brazilian Amazonia”. Journal of Chemical Ecology 28 (8): 1613–1621. Bibcode 2002JCEco..28.1613D. DOI:10.1023/A:1019928529879. PMID 12371813. ProQuest 733005062.
  22. 1 2 Rawson, Benjamin M.; Bach, Luu Tuong (September 2011). „Preliminary observations of geophagy amongst Cambodia's Colobinae”. Vietnamese Journal of Primatology 1 (5): 41–46.
  23. 1 2 3 „Nutrition or Detoxification: Why Bats Visit Mineral Licks of the Amazonian Rainforest”. PLOS ONE 3 (4). 2008. Bibcode 2008PLoSO...3.2011V. DOI:10.1371/journal.pone.0002011. PMC 2292638. PMID 18431492.
  24. 1 2 3 4 Woywodt, A; Kiss, A (2002). „Geophagia: the history of earth-eating”. Journal of the Royal Society of Medicine 95 (3): 143–6. DOI:10.1177/014107680209500313. PMC 1279487. PMID 11872770.
  25. ↑ „Rumi's Masnavi - when those looks have drawn thee after me, then thou wilt know that I am not inattentive to thee.”.
  26. 1 2 „Why is geophagy treated like dirt?”. Deviant Behavior 24 (4): 353–71. 2003. DOI:10.1080/713840222.
  27. ↑ Karine Boucher, Suzanne Lafage. "Le lexique français du Gabon: K." Le Français en Afrique: Revue du Réseau des Observatoires du Français Contemporain en Afrique. 2000.
  28. 1 2 Franklin Kamtche. "Balengou : autour des mines." Arhivirano March 4, 2012, na Wayback Machine-u (Balengou: around the mines) Le Jour. 12 January 2010. Šablon:In lang
  29. ↑ „The people who can't stop eating dirt”. BBC News. 16 June 2016.
  30. ↑ Callahan GN (2003). „Eating dirt”. Emerging Infect. Dis. 9 (8): 1016–21. DOI:10.3201/eid0908.ad0908. PMC 3020602. PMID 12971372.
  31. ↑ „Why Kenyan women crave stones” (en-GB). 2008-09-18. Pristupljeno 2019-03-16.
  32. 1 2 Ekosse, Georges-Ivo E.; Ngole-Jeme, Veronica M.; Diko, Makia L. (2017-05-25). „Environmental Geochemistry of Geophagic Materials from Free State Province in South Africa”. Open Geosciences 9 (1): 9. Bibcode 2017OGeo....9....9E. DOI:10.1515/geo-2017-0009.
  33. ↑ Madziva, Cathrine; Chinouya, Martha Judith (2020). „Clay Ingestion During Pregnancy Among Black African Women in a North London Borough: Understanding Cultural Meanings, Integrating Indigenous and Biomedical Knowledge Systems”. Frontiers in Sociology 5. DOI:10.3389/fsoc.2020.00020. ISSN 2297-7775. PMC 8022624. PMID 33869429.
  34. ↑ „Dirt Poor Haitians Eat Mud Cookies To Survive”. Huffington Post. 22 March 2009. Pristupljeno 9 August 2015.
  35. ↑ Jonathan M. Katz. „Poor Haitians Resort to Eating Dirt”. National Geographic. Arhivirano iz originala na datum 14 February 2010. Pristupljeno 2015-03-21.
  36. ↑ Vermeer, DE; Frate, DA (1979-10-01). „Geophagia in rural Mississippi: environmental and cultural contexts and nutritional implications”. The American Journal of Clinical Nutrition 32 (10): 2129–2135. DOI:10.1093/ajcn/32.10.2129. ISSN 0002-9165.
  37. ↑ Schmidt, William (February 13, 1984). „Southern Practice of Eating Dirt Shows Signs of Waninf”. New York Times.
  38. ↑ Rude, Emelyn (2015-06-05). „The American South Is Still Eating White Dirt” (en-US). VICE. Pristupljeno 2026-01-19.
  39. 1 2 Šablon:In lang Ampo, Camilan dari Tanah Liat. indosiar.com Arhivirano August 31, 2014, na Wayback Machine-u
  40. ↑ Ampo, Snack Made By Soil. Do You Believe It? hubpages.com[mrtav link]
  41. ↑ Think twice before you say ew Šablon:Usurped
  42. ↑ „Evaluation of the medicinal use of clay minerals as antibacterial agents”. International Geology Review 52 (7/8): 745–70. 2010. Bibcode 2010IGRv...52..745W. DOI:10.1080/00206811003679737. PMC 2904249. PMID 20640226.
  43. 1 2 Lallanilla, Marc, ur. (3 October 2005). „Eating Dirt: It Might Be Good for You”. ABC News. Pristupljeno 9 August 2015.
  44. ↑ „Geophagy An Anthropological Perspective”. Soils and Human Health. CRC Press. 2012. str. 179–198. DOI:10.1201/b13683-12. ISBN 978-1-4398-4454-0.
  45. ↑ University of Chicago Press Journals, ur. (4 June 2011). „Eating dirt can be good for the belly, researchers find”. ScienceDaily. Pristupljeno 9 August 2015.
  46. 1 2 „Microbiological and health related perspectives of geophagia: an overview”. African Journal of Biotechnology 9 (36): 5784–91. 2010.
  47. ↑ Brooker, Simon J.; Bundy, Donald A.P. (2014). „Soil-transmitted Helminths (Geohelminths)”. Manson's Tropical Infectious Diseases. str. 766–794.e4. DOI:10.1016/B978-0-7020-5101-2.00056-X. ISBN 978-0-7020-5101-2.
  48. ↑ Cook, A.; Ljung, K.; Watkins, R. (2011). „Human Health and the State of the Pedosphere”. Encyclopedia of Environmental Health. str. 108–115. DOI:10.1016/B978-0-444-52272-6.00158-6. ISBN 978-0-444-52272-6.
  49. ↑ Agomuo, EN; Amadi, PU; Adumekwe, C (22 January 2019). „Gestational Geophagia Affects Nephrocardiac Integrity, ATP-Driven Proton Pumps, the Renin-Angiotensin-Aldosterone System, and F2-Isoprostane Status.”. Medical Sciences 7 (2): 13. DOI:10.3390/medsci7020013. PMC 6409520. PMID 30678242.

Daljnje čitanje

[uredi | uredi kod]
  • Cooper, D. W. (2000). „Clay Eating Parrots”. Parrots Magazine 36. 
  • Wiley, Andrea S. (2003). „Geophagy”. u: Katz, Solomon H.. Encyclopedia of Food and Culture. 2. New York: Charles Scribner's Sons. str. 120–121. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Geofagija&oldid=42677703